Sivo i ženstveno / Grey and feminine

Kad netko non stop plete, kao ja, stvarno je neugodno da dođe zima, a da netko u mojoj obitelji mora kupit kapu. Sad je ispalo da jedina koju još nisam ukapila je moja mama, što je vrlo ironično jer ona ne samo da me rodila, nego me i naučila plesti.
To ćemo svakako ispravit do sljedeće zime, a u međuvremenu, ova je kapa išla mojoj svekrvi:

When someone knits all the time, like I do, it's really embarrassing if the winter comes, and someone in my family has to buy him or herself a hat. It turns out the only one I didn't "put under a hat" is my mum, which is ironic 'cause she not only gave birth to me, but also taught me how to knit.
I'll be sure to correct this by next winter, and in the meantime, here's a hat I made for my mother in law:

Jako je slatka i efektna s ovim mašnicama (koje autorica patterna zove leptirići), mislim da je idealna mustra ako želite isplesti kapu za neku djevojčicu (naravno, u stereotipnoj pink boji). Fast knit, što no bi se reklo.

It's really cute with these bows that the author calls butterflies, and I think it's an ideal pattern if you want to make a hat for a little girl (of course, in stereotyped pink). A fast knit, one would say.


Inače, Dalmatinci u pravilu nose kape i rukavice samo na zimovanje. Kad me vide u punoj opremi, redovito komentiraju "di sam se tako zabundala", iako je vani, npr. 2 stupnja i jaka bura.
Danas je, za naše pojmove, led ledeni, zovu i snijeg. I čujem ženu u dućanu kako govori "ja sam se obukla ko da sam u Sibiru". Znatiželjno se okrenem da vidim šta je ona to obukla: uz zimsku jaknu stavila je čak i - šal!

By the way, people here in Dalmatia wear their hats and gloves only when they go skiing. When they see me "fully equipped", I get comments "where are you going bundled up like that?", even if the outside temperature is around 2 degrees Celsius (35F) with a cold wind.
Today is icy cold by our standards, and we're expecting snow. This morning I heard a woman in a store saying "I'm dressed like I'm in Siberia". Curious as I am, I turned around to see what she was talking about: atop a winters jacket she had on her  - a scarf!

As seen on TV

Neke žene gledaju serije tipa Sex i grad samo da bi vidile šta je koja glumica ovaj put obukla. Meni ta konkretna moda nije toliko impresivna, ali se ipak često desi da uskliknem svom, za to nezainteresiranom, mužu: „ajme kako mi se ova glumica super oblači!“.
Inspiracija za ovaj post mi je serija na koju sam se zadnjih dana totalno zakačila – Once upon a time. Neću pričat o seriji, ono što želim reći je da apsolutno svaki put kad se na sceni pojavi Mary Margaret, ja zaslinim. Nažalost, na webu nisam uopće našla puno slika sa njenim slatkim cvjetastim haljinicama i suknjama do koljena, preko kojih uvijek nosi pletenu vestu, ali zato već postoji Ravelry grupa koja pokušava skužiti patterne neke njene pletene odjeće (koje u seriji ima mnogo, jer što bolje dočarava atmosferu bajke od čipkastog romantičnog pletiva).

Some women watch shows like Sex and the City just to see what each actress is wearing this time. I was never impressed with that particular fashion, but it still happens sometime that I shout to my not interested husband "I love what that actress is wearing!"
This post was inspired mostly by I show I'm totally hooked on - Once upon a time. I'm not going to talk about the show, but I want to say that every time Mary Margaret shows up on the scene, I drool. Unfortunately, I couldn't find on Google so many photos of her flower dresses, knee-length skirts, which she always combines with knit cardigans, but there's already a Ravelry group trying to figure out patterns of all the knitwear on the show (and there's plenty of it, 'cause what says fairytale atmosphere better than lacy romantic knitting).

Kad smo kod pletenog na TVu, moja nikad prežaljena boljka je onaj žuti prsluk koji nosi Penny iz Big Bang Theory preko bijele bluzice kad radi kao konobarica. Taj prsluk, kao i Fridicin Honey, su mi The Ultimate Prsluci. Nažalost, čak i da ga ispletem, za puni efekt morala bih povećati grudi za 2-3 broja, što je možda malo previše posla i novaca za jednu vestu (plastična operacija + vuna = priličan trošak).

Speaking of TV knitwear, I never got over the yellow vest Penny wears atop a white blouse when she's waitressing on The Big Bang Theory. That vest, along with the Honey vest Fridica made are my two favorite vests. Unfortunately, even if I made it, to get the full effect I would have to enlarge my breasts by 2-3 sizes, which is maybe too much work for a vest (plastic surgery + yarn = quite an expense).

Ali sam zato uspješno reproducirala šal koji sam vidjela na Jane u britanskoj seriji Coupling. Nažalost, nikad nisam našla na internetu screenshot na kojem se vidi taj šal, iako ga nije skidala cijelu epizodu, ali po uzoru na njega ja sam napravila svoj prvi Dugi uski drop-stitch šal koji nosim već četvrtu zimu zaredom.

But I succesfully reproduced a scarf I saw on Jane in a British sit-com Coupling. Unfortunately, I never found a screenshot of the original on the web, even though she wore it through the entire episode, but it inspired me to make my first long drop-stitch scarf I've been wearing for four winters in a row. 

Moj prvi pin na Pinterestu bila je haljina koju je nosila Courtney Cox u prvoj sezoni Cougar Towna. Inače ne znam šta mi je iritantnije, ta glumica ili ta serija, ali jako sam sretna što sam ugledala tu koraljno crvenu haljinu sa bijelim print cvjetićima.

My first pin on Pinterest was a dress Courtney Cox wore on the pilot of Cougar Town. I can't tell you what I find more annoying, that actress or that show, but I sure am happy I saw that coral red dress with white flower print.

I za kraj, malo Rory Gilmore. Sve njene vestice, haljinice, suknjice, bluzice i kaputići iz one sezone kad je bila posvađana s mamom bile su predmet mog slinjenja. Dan danas imam jedan džemper koji zovem Rory-džemper jer me podsjeća na nju.

And lets finish with some Rory Gilmore. I adored all those sweaters, cardigans, dresses, skirts, blouses and coats she wore on that season when she was not speaking to her mum. To this day I have a cardigan that reminds me of her, and I call it my Rory-cardi. 

Kukičani brkovi - how to, Crochet moustache - how to

Kako vidim, 3 motiva koja su zadnjih godinu-dvije apsolutni must u svemu; od odjeće i accessoirea  do uređenja prostora i predmeta su sove, paunova pera i brkovi.
Nedavno me prijatelj zamolio da mu pomognem da si isplete brkove. Gledala sam neke tutorijale na netu, smišljala i isprobavala, i zaključila da bi ih bilo najlakše iskukičati. Ispalo je da je sat-dva bilo dovoljno vremena da
a)    Smislim kako iskukičati brkove
b)    Prijatelja naučim kukičati in general
c)    Prijatelj iskukiča brkove

Clearly, the three motifs that are a hit in every kind of design lately are owls, peacock feathers and moustache. 

Recently, a friend asked me to help him knit a moustache. I checked on some online tutorials, thought and tried, and decided it would be easier to crochet them. It turned out 2 hours were enough to
a) figure out how to crochet a moustache
b) teach my friend to crochet
c) my friend to crochet the moustache

Pa evo, nudim tutorijal. Vještina kukičanja koja se traži je najosnovnija: da znate raditi lančić i stupiće.

Materijal:
kukica debljine oko 5mm,
Vuna u željenoj boji debljine oko 5-6mm
(možete uzeti i druge debljine, ali brkovi izgledaju efektnije i čvršće ako je vuna malo deblja od kukice)

Napravite lančić od 21 omčice. Možete nečim (spajalicom, komadićem vune) označiti sredinu tog lančića,koja će biti i sredina brkova
Na tom lančiću napravite stupiće po slijedećoj shemi:
3 niska stupića (bez navoja)
3 visoka stupića (1 navoj)
2 dvostruka stupića
2 lančića
Jedan niski stupić (on treba biti u sredini lančića)
2 lančića
2 dvostruka stupića
3 visoka stupića
3 niska stupića

Odrežite vunu i kraj uvucite u brkove. Možete ih zalijepiti ili zašiti za nastavak za broševe, ili običnom zihericom učvrstiti za odjeću kao broš. Možete ih učvrstiti na obruč za kosu ili ukosnicu. U svakom slučaju, spremni ste za Rakijarnicu ili koncert Let3.

So, here's a tutorial. The crochet skill required is basic: chain and crochet. 

Materials: 
5mm crochet hook
5-6mm yarn in desired color (the moustache will look better if the yarn is a bit thicker than the hook)


Make 21 chains. You can use a stitch marker to mark the middle of the chain, which will be the middle of the moustache. 
Than make: 
3 single crochets
3 double crochets
2 triple crochets
2 chains
1 single crochet
2 chains
2 triple crochets
3 double crochets
3 single crochets


Cut the yarn and weave in all ends. You can wear it as a brooch or sew it on a bag, glue it on a hair band.

Po

Ostavila sam blog sa strane kroz cijeli ovaj period kada svi blogeri i blogerice naprave nekakav godišnji sažetak svojih radova. Sada, kad smo se svi vratili u uobičajene rutine, i mene je prošla volja za objavljivanjem nekih tipičnih novogodišnjih postova.
Ipak, moram se osvrnuti na zadnjih godinu dana svoga pletenja. Taman negdje u ovo vrijeme prošle godine, bila sam na godišnjem odmoru i nakon dugo vremena se vratila na Ravelry i odlučila okušavati u novim i sve složenijim projektima. Sve ono što mi se činilo prekomplicirano ili preopsežno za mene, počela sam svladavati jedno po jedno.
Dug je popis stvari koje sam naučila, kao što je dug popis i kapa koje sam isplela. I zbog toga sam najviše ponosna: što danas pletem stvari koje su mi se prije godinu dana činile prekomplicirane za mene.
U zadnjoj četvrtini godine ispunila mi se još jedna velika pletačka želja – želja za grupom za pletenje. Jedna pletačka radionica pretvorila se u pletačku grupicu koja se sastaje svaki vikend i čini jedan jako ugodan dio mog socijalnog života.
Tako možemo reći da sam 2012. godinu nastavila u tonu pomicanja vlastitih granica. Lo and behold, moj prvi pseći džemper:

Nakon švrljanja Ravelryjem, na kraju sam radila po vlastitom izračunu i uzorku, jer mi se nijedan pattern nije svidio. Ustvari sam radila na sličan način na koji bih isplela džemper djetetu (moj omiljeni: u jednom komadu od gore prema dolje), uz razliku što psima morate napraviti skoro trostruko šira leđa od prednjice.
Najveći strah mi je bio da će ga biti prekomplicirano navući. Šta ja znam koliko su fleksibilne pseće nožice za provlačenje kroz rukave! Ali, čini se da je Po zadovoljan, i da pseće džempere mogu dodati na listu "nije teško".

Plavi crvuljak

Napokon se i kod nas ovih dana živa počela spuštati u donje sfere termometra.
Iako je trenutno opet prekrasno sunce, kad se ono malo sakrije, ostane nam hladan burni zrak.
Možete zamisliti moj šok kad sam sredinom tjedna skužila da spletom raznih okolnosti moje najmilije i jedino dijete nema uopće kapu. Brzo sam morala ispravit tu sramotu.
Za djecu, a bome i za odrasle, uvijek je siguran uzorak Wurm. Ostaci dvije nijanse plave vune bili su taman za ovu šašavu dječačku kombinaciju.

 

Pahuljaste kuglice

Za jednu blogericu, već kasnim s pričom o božićnom ukrašavanju.
Ove je godine prvi Božić u našem novom domu, i Bubamaronja je tek sad dovoljno velik da primjećuje to neobično vrijeme, tako da sam jako uzbuđena i željna da napravimo sve kako treba. Počela sam planirati kako ćemo ukrašavati već prije nekoliko tjedana, kada sam odlučila da ćemo bor okititi u bojama pauna: indigo plava + tirkizna + svijetlozelena + zlatna, uz možda malo ljubičaste.
Pauni su ove godine all the rage za nas koji pratimo Pinterest. Ono što su lani bile sove, sad su pauni :)
Nažalost, ponuda u dućanima ne prati taj trend, i nigdje nisam našla za kupiti paunova pera. Stoga smo se Bubamaronja i ja jedne sunčane subote zaputili na splitske Gripe, gdje na slobodi živi desetak pauna. Pronašli smo ih brzo, sve na hrpi, i onda se muvali po tom parkiću tražeći nije li im ispalo ikakvo zanimljivo pero.
Nismo pronašli nijedno ono veliko kitnjasto pero iz repa, ali smo našli puno malih modrih pera i velikih fluffy bijelih pera. Kolekciju sam nadopunila s nekoliko umjetnih pera koja sam našla na jednom inače prilično kičastom paun-ukrasu, i poubacivala sve u prozirne kuglice.
Potreban je puno bolji fotograf od mene da dostojno pokaže kuglice ovakvog tipa na fotografiji, ali evo bar otprilike da vam da ideju. Ove će kuglice, uz industrijski bojane, boru dati "ono nešto" drugačije, i meni su jako slatke.

Romantične rukavice

Nakon silnih džemperića i kapica, baš me uhvatila želja za novim bezprstim rukavicama.
Malo čipkice, i ova nježna boja bliska sirovoj vuni, čine baš nekako starinski, romantični ženski komad.

Magrit, znam šta misliš, ali ovdje je trenutno 16 stupnjeva.

Duboko modro more

Evo još jednog džempera za Bubamaronju. Najvećim dijelom sam ga isplela u tjedan dana kada smo svi doma bili bolesni, i uglavnom sjedili ispred ekrana uz crtiće s pingvinima ili pandama i čaj s medom.

Building blocks je ingeniozan pattern, budući da se na vrlo jednostavan način dobije odličan efekt u bojama. Na ovom projektu sam prvi put probala Intarsia colorwork, za koji sam iz nekog razloga godinama vjerovala da je teži od Fair Isle – koja zabluda!
Kombinacija boja: duboko more + boja pijeska, se tako fino kontrastira da je čak i Bubamaronja nakon prva dva reda ciglica rekao „wow, lipo!“. Sad još fale dugmići, koji će najvjerojatnije biti sedefasti, tako da se zadržavamo na plaži.
Vuna je opet iz Bugarske, Schachenmayr nomotta Eytra merino premium, relativno tanka, a jako topla i ugodna za nošenje, tako da vjerujem da će džemperko itekako poslužiti svrsi. Ako ikad padnu temperature, trenutno je grozno jugo i temperatura je oko 16 stupnjeva.

Što je Tenchee isplela i isparala

Evo slike prošlotjednih pletiva.

 

 Ovu lijevu tuniku sam već isparala, što je službeno najveće paranje otkad pletem, i počela plesti na način koji mi više odgovara. 

Dječji džemper čeka pranje i šivanje botunića, pa slijedi photosession. A ja bih mogla za promjenu plesti i u malo toplijim bojama, hmmm...

Manje je manje, a više je više

Priznajem. Iako se pravim da je drugačije, najsretnija sam kad imam više planova nego što ih stignem ostvariti. Nema veze što neke stvari jednostavno neću stići, jer kad njih i maknem sa strane, opet ostane puno toga što zbilja uspijem napraviti.
Prije kojih mjesec dana krenula sam u ozbiljan projekt pletenja haljine/tunike za sebe od prefine vune koju mi je mama poslala iz Bugarske. Iako je to vjerojatno najveći komad koji sam dosad uzela plesti, prilično je brzo išlo, ali što sam išla dalje, to sam bila manje zadovoljna. Nekako mi se činilo da je preuska i da se, kad je probam, gubi njen šarm. Neke žene u takvim trenucima kažu „a dobro, smršavit ću“, ali bojim se da bi to u mom slučaju značilo da će me članovi obitelji prijaviti u neku kliniku, tako da mi nema druge nego kriviti haljinu.

Ne moram vam ni reći da nije lako odlučiti da ćete isparati 40cm ili 3 tjedna pletiva. Taj čas nisam bila uopće psihički spremna na to, pa sam samo ostavila čitavo pletivo sa strane, i bacila se na nešto drugo.
I dok sam mentalno žvakala ideju da je najpametnije vratiti se nazad, isplela sam skoro cijeli Bubamaronjin džemper – Building blocks
A kad sam već bila na rukavima, sjetila sam se jedne kolegice koju su u zadnje vrijeme ozbiljno izmučile zubobolja i viroza, a kojoj sam davno obećala isplesti džemperić za psića. Pa sam se na pola dječjeg, bacila i na jedan pseći džemper, da je razveselim.

Nekad baš volim imati više različitih projekata, da mogu skakati s jednog na drugi. A dok pletem ova tri, misli su mi već na ostalim stvarima koje želim isplesti tokom slijedećih par mjeseci:

Grijače za ruke Foliage lace mitts
Wurm kapu i šal za zimovanje za sebe
Neki veseli šal za Bubamaronju, još nisam odlučila koji ni od čega
Još davno sam zaključila da moram tati isplesti kapu, I'm thinking ovu, a i mami obećah beretku prošle godine, lista kandidata je poveća
Jedan prsluk za sebe, najvjerojatnije Bramblewood
I moj osobni favorit, Levenwick, prvi džemper za koji sam voljna platiti pattern, imam već i vunu u pripremi

Realno?
Je li to uopće bitno?


Edit: ovaj je post stajao u pričuvi dok ne uslikam sva ta pletiva u radu, ali fotografski bogovi mi nisu ovaj put bili naklonjeni, pa ga ipak objavljujem usuho. 

Kako isplesti bolero ili vestu iz jednog komada

Već se neko vrijeme penalim da napravim upute na hrvatskom za „kako isplesti bolero/vestu“, što su riječi kojima relativno često ljudi nabasaju na moj blog. Između ostalog, htjela sam napisati te upute za moju dragu mamu, a jučer me mail jedne mame Zorice ponukao da to napokon napravim.
Dakle, iz mog malo iskustva pletenja odjevnih predmeta, mogu reći da mi je apsolutno najdraži način pletenje u jednom komadu, i to od gore prema dolje, dakle od vrata prema struku. To je vrlo jednostavan način da se dobije pravilno i uredno pletivo, a na isti način možete napraviti kratki bolero bez rukava, kratki bolero s dugim rukavima, ili vestu na kopčanje.
Početak je uvijek vrlo sličan, sve što vam treba su 4 spajalice i malo matematike.
S tim da ako pletete konkretan pattern, netko je već izračunao tu matematiku za vas. Za pronaći konkretan pattern na engleskom, najlakše je da se ulogirate na Ravelry, a druga opcija je da potražite neke od besplatnih uputa na Knittyju ili za dječja pletiva na Petite purls. Al ako hoćete baš na hrvatskom, evo kako.

Dakle, na početku postavite negdje oko 60 očica, ovisno o debljini vune i igala i širini koju želite oko vrata (to ćete morat malo isprobavat prema modelu koji radite)
E, ali. Broj očica koje postavite morat ćete kasnije podijeliti u 5 dijelova: dva komada prednjice, dva rukava i leđa. Računajte da za prednjice i rukave na početku postavite isti broj očica, otprilike 10, a ostatak ide za leđa (obično za leđa ide otprilike dvostruko nego za prednjicu i rukave, dakle u ovom slučaju 20).
Tako postavljene očice pletite 10ak redova u rebrastom bodu ili „sve pravo“, kako biste dobili rub koji se neće uvrtati.

Sad stupaju na red spajalice. Vani ljudi koriste i kupuju nešto što se zove stitch marker, a što se jednostavno stavi između očica na ključnim mjestima, da izbjegnete brojanje i uvijek znate gdje treba dodati ili oduzeti očicu, ili početi neki ukras. Meni za tu svrhu u pravilu služe obične uredske spajalice, jedino znaju biti premale za igle broj 6, ali njima dosad nisam plela džempere ili bolera.
Uglavnom, ispletite glatkim bodom 10 očica za prednjicu, stavite spajalicu, pa ispletite glatkim bodom 10 očica za rukav, stavite spajalicu, ispletite 20 očica za leđa, stavite spajalicu, ispletite opet 10 za rukav, stavite spajalicu, pa ispletite 10 očica za prednjicu. S tim da, ako pletete glatki bod, opet treba imati na umu to nesretno frčkanje pletiva, pa možete prvih i zadnjih 5 očica prednjice plesti sve pravo da to neutralizirate. Ostatak pletete red pravo, pa red krivo.
Redove krivo pletete normalno, spajalice samo prebacite da ostanu na istom mjestu. U redovima pravo dodajete po jednu očicu prije i poslije svake spajalice. Važno je da očice uvijek dodajete na zadnju i prvu pored spajalice, jer će se onda pravilno posložiti i stvoriti kose crte preko pletiva, kao na slici.

To nastavite raditi dok ne dobijete potrebnu širinu rukava, možete izmjeriti prema gornjem dijelu ruke željenog modela.
Kad ste postigli željenu širinu rukava, morat ćete izdvojiti rukave. U slijedećem pravo redu, ispletite prednjicu do spajalice bez dodavanja očica, maknite spajalicu, a očice koje će biti rukav prebacite na komadić vune na način koji sam opisala u ovom postu. Zatim postavite cca 4 očice (kao u prvom redu), te nastavite plesti leđa do spajalice (također bez dodavanja), dodajte opet 4 očice, na isti način prebacite budući rukav na komadić vune, pa ispletite prednjicu. Dakle, sad vam više ne trebaju spajalice, nema više dodavanja ni oduzimanja, samo pletete ravno prema dolje do dužine koju želite.
Kad ste ispleli glavni dio, treba se vratiti na one rukave. Za njih će vam trebati male igle za plesti u krug. Pažljivo pokupite sve očice s vune na igle, rasporedite ih pravilno i dodajte još 4 očice. Onda pletite u krug do duljine rukava koju želite, a ako želite prsluk bez rukava, ispletite samo nekoliko redova ruba. To ponovite i za drugi rukav.
Sad vam preostaje samo zašiti onaj odvojeni dio ispod pazuha (kako vam srce želi, jer se to baš ne vidi), uvući sve krajeve odrezane vune i vaš bolero/prsluk je spreman za nošenje.

Bolje od sirupa

Ovo sam ljeto stvarno vrijedno plela veće projekte nego ikad dosad, i ne znam zašto točno mi je toliko teško uslikat ih i objavit na netu.
Bubamaronji sam isplela Oh-oh hoodie, moj prvi dječji džemper i prvi džemper koji uključuje više šivanja od onih rupa pod pazuhom. Ovaj sam mu vikend napokon pozavršavala sve krajeve, oprala ga i sinoć navukla Bubamaronji za fotosešn.
Slikavanje dvogodišnjaka specifičan je posao. Pogotovo zimi, kad nema dovoljno svjetla za slikanje bez blica, pa svako slikanje traje malo duže, i nikad ne znaš kakvu ćeš facu u konačnici naći na fotografiji nakon izlaganja velikom bljesku. Dodajte tome faktor dvogodišnjaka zvanog Eustahije Brzić i budite sretni ako se uopće nalazi u kadru.
Ipak, ispada da je taj mali rođeni fotomodel, u smislu da pozira ko da je Ljupka Gojić.

Nazad na džemper. Bilo je više stvari koje sam na ovom projektu probala po prvi put. Koliko se sjećam, applied I-cord i mattress stitch šivanje su bili najveći proboji (došla sam do stadija u pletenju kad gotovo ništa što radim ne znam opisati na hrvatskom). Mattress stitch je apsolutno odličan, iako ni on ne pomaže kad pletiva koja se spajaju idu u različitom smijeru. Svejedno, ako sam išta naučila iz ovog projekta, to je da preferiram džempere koji se pletu u jednom komadu, bilo od gore prema dolje ili obrnuto.
Imam par zamjerki, kao kako se kapuljača uporno frčka i ne vidi najbolje taj I-cord oko kojeg sam se dobro pomučila, dok se kod rupa za džepove vidi i previše, i općenito bih voljela da sam napravila taj džep malo većim. Ali, vuna kojom sam radila je takvo utjelovljenje mekanosti i topline, fina stopostotna merino vuna (kad je mokra, i miriše malo na to rumunjsko stado ovaca iz kojeg dolazi), da nadoknađuje sve nesavršenosti. Bubamaronja ga obožava, a ja se nadam da će nam ovaj džemper satkan od runa rumunjskih ovaca i majčine ljubavi pomoći da smanjimo učestalost prehlada ove jeseni, jer nismo baš najbolje počeli.

DIY vješalica za jakne

Ovaj post moram započeti tako što ću javno reći svom mužu da je bio u pravu, a ja sam bila u krivu.
Naime, prije nekoliko mjeseci pomagao je jednom prijatelju skidati staru lamperiju sa zidova. Morate znati jednu stvar o mom dragome, voljela bih da je i mene prije x godina netko na to pripremio. On ne može podnijeti da se baci nešto od drva. Kad vidi drvo, moja ljubav vidi mogućnosti, iako otkad ga poznajem, pa do prošle godine, nikad ga nisam vidila da je od drva napravio IŠTA. Uglavnom, long story short, tu lamperiju koju je prijatelj digao sa zidova on je uredno dovukao kući.
Ja sam, naravno, dobila osam različitih alergijskih osipa kad sam vidjela ispred kuće tu hrpu dasaka iz kojih su virile ruzinave brokve (ilitiga rđavi čavli). Samo sam pomislila „Tetanus alert!“ i inzistirala da se maknu negdje gdje ih Bubamaronja neće pronaći, a ja neću gledati.
Sudba je htjela da smo se pošteno dekintirali ovom selidbom, a ostalo je još nužnog namještaja koji nam fali po kući.
Dok nije zahladilo, nismo uopće ozbiljno shvaćali činjenicu da nemamo nikakvu vješalicu za jakne. Ali otkad se spustila bura, postalo je evidentno da ne možemo cijelu zimu ostavljati jakne i kapute po kauču i namještaju.
Odjednom, veli moj muž: a imaju ove neke stare kukice, mogli bi napravit konstrukciju od onih dasaka, obojat ih i imamo vješalicu.
Uglavnom, evo, ništa lakše (ako imate starih dasaka koje se muvaju po kući i nekoga tko zna s pilom, bušilicom i tiplima).

Većina DIY vješalica za kapute na internetu sastoji se samo od jedne daske na koju su učvršćene kukice. Mi smo ipak išli na konstrukciju koja pokriva komad zida, jer je mene netko nekad naučio da nije idealno ako su jakne u direktnom kontaktu sa zidom, budući da će ili one isprljati njega, ili zid njih.
Nakon što smo izmjerili širinu i dužinu željene vješalice, dragi je ispilao oštećene rubove, sve smo ih obrusili i obojali bijelom mat bojom. Išli smo na amoreć shabby, ali ne onaj „nanijela sam osam slojeva različitih boja i sredstava i brusila u međuvremenu i posipala vilinskom prašinom“ shabby, nego onaj „to smo mi onako malo samo štrc brc prebojali“ shabby. Lijeni shabby.
Jako brz, jednostavan i simpa obiteljski projekt, na koji, budući da nam je stan jedno veliko gradilište, nismo potrošili ni lipe.

Nove beretke

Ako sam išta izvještila prošle godine, onda je to pletenje beretki. Ili, točnije, izvještila sam obožavanje beretki.
Ali sam zaključila da je vrijeme da počnem puštat svoje beretke u svijet. I da isprobam kako radi taj Woohoo!
Kad je već Igor našao Anu, nadam se da će netko pronaći i mene i moje kape. Možda baš Ani i treba.
No, evo ih i ovdje, zasad dvije suncem razveseljene beretke. Već neko vrijeme sam hipnotizirana kombinacijom žute i sive. Za promotivnu cijenu od 80kn, mogu vas zaraziti.

 

Novi projekt

Većini ljudi, kad namješta dnevni boravak, jedan od osnovnih komada namještaja je nekakav regal na kojem će stajati televizija. Ja te regale ne volim, a ni televiziju nemamo. Umjesto toga, imamo flatrate internet, laptop, i jedan malo veći monitor povezan na njega. Kad smo preselili, odmah prvu večer moj je dragi složio improviziranu konstrukciju na kojoj možemo gledati serije, ili, kako se kasnije pokazalo, puno češće Pingu crtić.

Uglavnom, na dvije kante Jupolovog kreča stavio je neku veliku dasku kojih se stotine muvalo još po stanu. Rješenje koje izgleda zgodno samo prvih 48 sati nakon selidbe.
Onda nam je, uostalom, i zatrebao taj kreč, pa je umjesto kanti poslužila kutija s Bubamarčevim igračkama koje su ionako „na pauzi“ dok se on igra s nekim novijima.
Sad sam zaključila da je dosta tih improviziranih rješenja, i da to što nemamo TV ne znači da nam ne treba neka vrsta TV-stalka.
Enter: moja mala kredenca!

Nisam vam se ni pohvalila da sam dobila malu staru kredencu ovo ljeto. Jedna draga prijateljica me se sjetila kad su praznili stan njenog pokojnog barbe i pronašli ovaj pravi mali bombončić. Neko sam se vrijeme mislila šta da s njom radimo, ali mislim da će na vrhu stajati monitor, a polica i ormarić će postati skrovište Bubamarčevih igračaka i slikovnica.
Ovo je kredenca nakon brušenja.

Shabby loverice: ovo je najbliže shabby izgledu što će ona doći. Planiramo je obojati glatko bijelo, kako bi se uklopila u ostatak namještaja u sobi. Budući da su dječje igračke dovoljno šarene same po sebi, zasad je ne namjeravam ničim drugim dekorirati, a lako nadodamo još koji korak kad joj budemo mijenjali svrhu. Zasad, imamo pune ruke posla s njom, pravi obiteljski projekt.

Konkretna pitanja - konkretni odgovori

Da se mene pita, umjesto da se stalno podiže puste spomenike velikim državnicima i palim žrtvama, ja bih prvo digla jedan spomenik svim ljudima koji su nešto korisno objavili na internetu. Jednostavno obožavam kad nešto tražim i pitam se, i onda malo googlam i nađem odličan tutorijal ili korisne informacije.
Shodno tome, kad gledam u statistike svog bloga, i u riječi iz pretražnika koje su nekoga dovele na moj blog, uvijek me muči kad po tim riječima vidim da netko nije našao ono što je tražio. Hoće upute za isplest beretku, a umjesto toga naiđe na moju sto i jednu jadikovku kako mi je beretka ispala prevelika.
Problem je što često pretpostavljamo da svi znaju ono što i mi znamo, i preskačemo osnove, a preskačemo i činjenicu da ne barataju svi korisnici interneta engleskim.
Uglavnom, evo mog pokušaja da dam malo konkretnije odgovore na najčešće search termine koji vas dovode ovamo, a o kojima niste dosad mogli naći ništa pametno:


Jesen sastav i sastav jesen
Jedan glupi naslov na seriju slika iz mog vrta još uvijek dovlači najveći broj posjetitelja na ovaj blog, pogotovo jer je opet jesen, mada ne bi se reklo. Djeco: PIŠITE SVOJE SASTAVE! Nije bitno koliko besmisleno to izgleda, ne možete zamisliti koliko poslova zahtijeva sposobnost da napišete suvisao tekst na totalno glupu i ispraznu temu, odnosno da napišete puno nečega što je ustvari ništa, i to sve pismeno i u lijepoj formi. Dakle, prionite, opisujte kako šumi lišće i mirišu kesteni i vjeverica skuplja žireve, a roditelji kune za grijanje.

Cvjetići od tkanine
Čak i ako niste vični engleskom, tražite na Youtube „fabric flowers“ i dobit ćete milijun tutorijala za različite tehnike. Također, na Hobbychic blogu imate sakupljenu hrpu tutorijala. I onda još malo googlajte i naći ćete JOŠ tutorijala.

Postavljanje pločica
Pozdrav svim hrabrim ljudima koji su odlučili postavljati svoje pločice! Dopustite da vam kažem, nakon što je sve pločice u našem stanu postavio moj muž /geek i njegovi prijatelji kojima smo dužnici za vijeke vjekova, a svi bez dana iskustva u istome; ne dajte se obeshrabriti. Opet, vaš prijatelj je YouTube, iako tu nema previše filozofije jednom kad se krene. Možda će trajati (5 puta) duže nego kad rade majstori, ali u našem slučaju se itekako isplatilo, vodoinstalater je na kraju rekao da izgleda kao rad većine naših majstora. Iskreno ne znam šta pametno tu reći, pa ako netko ima konkretno pitanje, pitajte na mail.

Kako isplesti šal
Hm...okej. Pretpostavljam da ljudi koji ovo traže ne žele plesti neki komplicirani čipkasti šal, nego ono baš skroz obični.
Amo ovako: na ovom linku je moja sestra davno napisala upute za osnove pletenja (pravo i krivo očice) i nekakve osnovne upute za pletenje običnog šala. Ako imate neko konkretno pitanje, pitajte u komentarima ili na mail (ovdje, ne tamo).

Tenchee
Mama, volim te najviše i moram te naučit bookmarkat.

Pletenje kape
Opet, idemo s osnovama. Za isplesti običnu kapu, probajte ovako:
Recimo da imate male igle br. 4 (4 je debljina, a imate pet igala) i vunu odgovarajuće debljine.
Postavite cca 80 očica na 4 male igle, po 20 na svaku. Pletite rebrasti bod (jednu pravo-jednu krivo) par cm, pa se prebacite na glatki bod (sve pravo), dok ne dobijete 10-15 cm ispletene cijevi koja vam po širini ide taman oko glave. Onda u jednom redu skidajte po jednu očicu na kraju svake igle (dakle, iz dvije ispletete jednu). Sljedeći red pletite sve ravno. Ponavljajte ovo sužavanje svako drugi red dok vam ne ostane mali broj očica (4 ili 8). Prerežite vunu tako da vam ostane malo veći repić, na njega nataknite veliku iglu za šivanje, provucite je kroz sve očice i stegnite.

Pletenje beretke
Beretka je kapa koja krene kao normalna kapa, dakle širine uz glavu, najbolje rebrasti bod jer je on rastezljiv. Nakon par cm, kad se prebacite na glatki bod, morate je naglo dosta proširiti, dodajući po jednu očicu otprilike svako 3 očice. Onda pletete neko vrijeme normalno normalno, pa počnete na istim tim mjestima sužavati, i isto završite kao s običnom kapom. Ako želite da vam se lijepo širi na sve strane, kad je ispletete properite je nježno u vlažnoj vodi (nikako vrućoj ni sapunu, i s minimumom trljanja, cijeđenja, gužvanja) i rastegnite preko plitkog tanjura, da poprimi pravi oblik beretke. Ako želite hipsterovsku vrećastu, ispletite je par cm dužu, i nemojte rastezati preko tanjura.


Eto. Sad sam mirna.

Pingu torta

Lijena Tenchee nikako da se uhvati fotoaparata. Zločesta, zločesta Tenchee!


Sjećate se kad sam bila vrijedna i strašno se trudila napraviti najvoljenijem djetetu tortu za rođendan? Pa smo se svi zajedno smijali kako je to išlo.
E ove godine je lijena Tenchee odlučila da želi tortu koja će lijepo izgledat na slici, a ne biti dobra i romantična priča. Srećom, znam ljude koji znaju ljude, i znam jednu čovjekicu koja fantastično radi torte s ticino masom.
Iako ja inače volim da kolači izgledaju kao kolači, i da nam od samog pogleda na kreme, čokolade i voće krenu sline, ova nova moda ticinom pokrivenih torti mi se čini idealna za djecu. Pogotovo ako je netko vičan, kao što je naša slastičarica. Bubamaro već mjesecima apsolutno obožava crtani Pingu i svi smo troje naučili svaku epizodu napamet. Pa nam se činilo da bi to bio najbolji motiv, ali nisam ni sanjala da će teta kolačarica tako vjerno prikazati likove.

Sad kad pogledam, stvarno ne znam kako me je to iznenadilo, budući da se na njenom profilu vidi da je u stanju vrlo uvjerljivo napraviti tortu koja izgleda kao pršut ili cipele.
Uglavnom, Bubamaronja je bio jako zadovoljan, ne samo svojim omiljenim likovima, nego i okusom torte, koju je tražio svaki put kad bi otvorili frižider.

Sve je moguće, pa i ono što je normalno

Jedna od meni dražih knjiga jednog od meni dražih pisaca je High Fidelity od Nicka Hornbyja. To je knjiga (i film) koje sam obožavala kao studentica, a Hornby je inače pisac koji na nepretenciozan i duhovit način opiše neke životne istine koje su primjenjive na brojne situacije.
Ima tako jedna scena koju sam zapamtila iz spomenutog High Fidelityja. Naime, radnja knjige odvija se u jednom dućanu ploča, kojeg vode glazbeni entuzijasti i totalni geekovi.  To su oni ljudi koji, kao tinejdžeri, javno i otvoreno prosuđuju ljude prema muzici koju slušaju, za razliku od tzv. odraslih ljudi koji to rade tajno dok se na van prave da sve prihvaćaju.
Uglavnom, Hornby jednom na nekoliko stranica opisuje kako imaju neku lijevu ploču nekog lijevog benda koju nikako ne mogu prodat, i sprdaju se na račun nje jer nitko na svijetu nije čuo za te ljude i ne želi njihovu ploču doma. I onda jednom dođe neki lik, vidi tu ploču, oduševljeno cikne i presretno je kupi kao da je upravo pronašao najveće blago na svijetu. I iz te situacije glavni lik, kojem je život taj čas u, da prostite..., zaključi da ako na jedan običan dan može doć neki lik i kupit tu ploču, onda se bilo šta na svijetu može dogoditi bilo kada. Tako nešto.
Kad sam to čitala, bilo mi je slatko i smiješno. Ali u životu je odonda bilo situacija da sam se toliko navikla čekati nešto da sam počela vjerovati da se nikada neće zaista dogoditi. I onda bi se čekanje prekinulo i čudo dogodilo kao da je to nešto najobičnije na svijetu. I onda bih se sjetila te priče o ploči.
Tako smo se mi nepompozno preselili. U jednu običnu srijedu, ili je bio četvrtak, morala bih provjerit mail history. Računali smo, preselit ćemo se nekad ovih dana, i onda smo predvečer zaključili da bi mogli večeras spavat u novom stanu, i nabrzinu prenijeli  sve što nam za to treba.
U životu sam se selila puno puta, ali nikad samo dva kata iznad. Prije par dana mi je sestra rekla „ti se svaki dan seliš po malo“, jer ja doslovno svaki dan odem kod roditelja i pokupim još nešto naših stvari i odnesem sa sobom. Najmanje stresna selidba IKAD.
Sad kad smo pokrpali najvažnije stvari, čeka nas milijun i jedan DIY, tako da očekujem da će ovo biti uzbudljiva godina. Također, bila sam vrijedna i plela ko da mi život o tome ovisi, ali te slike ne čekaju samo da se napune baterije od fotoaparata, nego i da temperatura zraka padne ispod 30 stupnjeva.
All in all, I am one happy fish.

Plavo i sivo i flafi

Za slučaj da ikada dođe jesen u ove krajeve, ja ću biti spremna.
Jer, naime, šta ja radim dok je vani 35 u hladu, između pakiranja i raspakiravanja kutija? Pletem. Džempere. Od vune.

Mama mi je ljetos donijela plave i sive merino vune iz Bugarske od koje paralelno nastaju Oh-hoodie za Bubamaronju i Leaflet za mene.

Kako Leaflet, kao i sve veste koje se pletu iz jednog dijela od gore prema dolje, u jednom trenutku traži da se očice privremeno prebace na komad vune, kako bi se s njima kasnije radilo, htjela sam vam pokazati kako ja to brzo i jednostavno radim, da se ne bi netko kao ja z****** prebacujući očicu po očicu.
Dakle, jednostavno provučem vunu na koju ću navući očice kroz veliku iglu za šivanje, i prebacim po 4-5 očica odjednom, naravno pazeći da ne izvučem do kraja. Deset sekundi posla.

Dva centa o declutteranju

Svi oni koji su se IKAD IGDJE selili, znaju da taj proces uključuje i suočavanje sa nevjerojatnom količinom stvari koje posjedujemo. Svi se u jednom trenu zapitamo: za koga boga i vraga ja imam ovoliko stvari? Tko nosi ovoliko robe? Očekujem li redukciju struje pa zato imam toliko svijeća? Trebam li sve ove vaze, kutijice, naušnice, čaše u bojama, mirisne štapiće, ukrasne jastuke...?
Posebno enigmatično pitanje za mene je uvijek: u kojoj točki nešto što čuvamo prestane biti uspomena, a postane jednostavno komad smeća? Znate o čemu pričam, o kartama za kino ili omotima čokolade koje čuvamo zato što nas podsjećaju na neku dragu osobu ili događaj, najčešće iz teenagerskih dana.
U zadnje vrijeme je u medijima, a pogotovo na blogovima koje pratim, jako popularno to declutteranje. U ovakvim trenucima, čovjek razumije zašto. Zbilja nam ne treba toliko stvari i zbilja nam nekad komplicira život što od te silne hrpe ništa ne možemo naći. A kako se mnogo nas osjeća i psihički clutterano raznim emocijama, poslovima i brigama, jako je privlačna ideja da se riješimo dobrog dijela stvari i uvedemo malo asketizma.
Da se razumijemo, ja mislim da je to super. I trudim se ponekad natjerati u tom smijeru.
Ali, već sam razvila poseban osip koji dobijem kad vidim većinu tekstova o declutteranju i organizaciji prostora. Prva stvar, nekad mi se čini da ljudi od toga malo previše očekuju. Moja profesorica iz biologije u srednjoj školi uvijek je govorila „red u teci – red u glavi“, ali nakon 10 godina rekla bih da je to samo djelomično istina. Da iskoristim pomalo ekstreman primjer: zamislite osobu s opsesivno-kompulzivnim poremećajem (agent Monk, npr): puno reda u bilježnici i/ili stanu – a u glavi kaos. Red u teci nekima može pomoći da zadrže red u glavi, ali ne nužno. Ako želite red u glavi, preporučljivije je sređivati glavu nego stan.
Druga stvar, često su te upute za mene ekstremno stroge. Recimo, vidila sam puno uputa za declutteranje ormara koje kažu „nemojte čuvati odjeću koju ne nosite pod izlikom da ćete je jednog dana obući. Ako nešto niste obukli zadnjih godinu dana, bacite to ili poklonite/donirajte“. Moram reć da sam dosad puno puta bila sretna što npr. moja mama i teta to nisu činile. Jer sam se u zadnjih 10 godina nanosila raznih njihovih starih komada odjeće koji su bili u odličnom stanju. I one su mogle, kada je to izašlo iz mode, reći „ovo je možda čitavo, ali je tako odvratno i demode i sasvim sam sigurna da se točkice više nikad neće vratit u modu“. Srećom po mene, moja mama ne samo da je takve stvari čuvala, nego ih je preselila kroz 4 stana dok ih ja nisam opet obukla.
Nedavno sam zaključila da bi mi uz jednu haljinu dobro došao kožni kaiš. Dosad ih nisam nosila i nikad ih nisam kupovala, i sad sam gledala po dućanima gdje bih mogla naći neki na sniženju. I onda sam slučajno tumbajući po ormaru, pronašla punu vrećicu kožnih kaiša koje je mama spremila tko zna kad, kad ih je ona prestala nosit (ne sjećam se da sam ju ikad vidila s kožnim kaišem, tako da je to očito bilo davno). I odjednom imam i smeđi i crni i bijeli i crveni.
Da ne govorim da mi je tata pronašao, pazisad – PUNU VREĆU VUNE.
That said, ja još uvijek nisam protiv declutteranja. Samo mislim da je potrebno puno više mudrosti za procijeniti što vrijedi zadržati, a što ne. Kakva je vaša declutter – filozofija?