Prikazani su postovi s oznakom nakit. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom nakit. Prikaži sve postove

utorak, veljače 08, 2011

Ko će nas razveselit ako nećemo sami sebe

Nedavno mi je bio rođendan, nećemo puno o brojkama. Prošle sam godine isprobala, i odlučila uvesti u tradiciju da sama sebe darivam za rođendan, da si kupim neku makar i sitnicu, ali da je samo za maženje i tetošenje sebe. Tako sam se ove godine odlučila počastit s par ručnih radova ljudi koje već mjesecima pratim i divim se preslatkim stvarima koje izađu iz njihovih prstiju i duša. 
Ako se znate veselit ko malo dijete, onda će vam ovakva vrsta šopinga biti super stvar. Kao prvo, zabavila sam se samo tražeći i birajući šta bih naručila. A od dana kad su mi cure javile da je pošiljka u pošti, stalno sam znatiželjno ćirila u sandučić. I onda, naravno, veselje kad sam se napokon dokopala poklona. 
No, da ne duljim, evo čime sam se počastila. 

Od Nakitić sam naručila lančić na ključić s točkicama. Presladak mi je ovaj starinski ključić u djevojačkom ruhu. 



Iako mnoge cure rade prekrasne krpene cvjetiće, što se mene tiče kraljica hrvatskih krpenih cvjetića je Izzy. Sad i ja imam jedan njen rajf, sa finim sivim cvjetićima, i perjem koje je za mene bilo presudni detalj. Rajf je došao u ovoj finoj vrećici, za koju pretpostavljam da je također Izzy šivala. 




utorak, prosinca 14, 2010

Torba

Mogla bih preimenovati blog u "Tenchee pravi cvjetiće". 
Imala sam napad flowa ovaj vikend, kažem napad jer sam stvarno izgledala malo obuzeto trčeći u tatinu radionicu dok Bubamarac spava, da probam ostvariti ideju. Već neko vrijeme se mislim dvije stvari: kako bih mogla iskoristiti kožni otpad koji mi leži pokraj kuće, i kako da osvježim svoju praktičnu, ali totalno dosadnu i babsku crnu torbu. Ispalo je da su oba pitanja imala zajednički odgovor. 




Ružice su zasad prošle test Bubamarčevog čupkanja i ispada da je ljepilo dovoljno jako. Već imam neke ideje kako bi se od crvenih moglo napraviti neke ogrlice, ali to će pričekati idući vikend. Zasad jedva da sam ovo uslikala. 

nedjelja, prosinca 12, 2010

Čarolija


Imala sam jednu krpenu vrećicu koju sam zadržala jer mi se sviđao materijal, iako je bila pretanka i potpuno nepraktična. Sad znam šta sam čekala, malo igre i pretvorila se u tri cvjetića koji će poslužiti kao ukosnice ili broševi. I to tek za početak. 





srijeda, prosinca 01, 2010

nevjerojatno, još krpenih cvjetića.. i jedna narukvica

Za razliku od svih ostalih kreativnih blogerica, ja još malo odolijevam božićnom ukrašavanju, jer ne volim kad se s tim prerano počne, pa se do blagdana stvar razvodni. Ali muzikica sa onim zvonkim zvukovima je počela na radiju, a od svih blagdanskih postova koje sam vidila na drugim blogovima i ja sam zaražena virusom, tako da je ovaj zeleni broš dobio tri bijele perlice koje izgledaju kao tri grude snijega na boru



Imam jedan "kostur" široke narukvice, prije je bila presvučena nekom tkaninom koja se ofucala pa sam je skinula, s namjerom da kupim napokon taj Mod podge i osvježim je nekom novom krpicom. Ali kako je ova kiša padala doslovno svaki dan u studenom (ja ne bih rekla, ali kažu meteorolozi), nije mi se dalo prošetati do hobby art shopa. Danas više nisam mogla čekati, jer sam imala tkaninu koja se super slaže s ovim brošem i mogla sam napraviti dobru kombinaciju, pa sam je odlučila zalijepiti (bar za početak) univerzalnim ljepilom.
Srećom, nijedna izreka ne vrijedi za sve situacije, pa ni "strpljen, spašen", tako da mi ovaj nestrpljivi uradak nije uopće ispao loše. Ipak, mislim da će sloj Mod podgea i naknadno dobro doći, a i još uvijek mislimd a sam ja daleko preneuredna za lijepljenje, uvijek bolje iglu u ruke.

nedjelja, studenoga 28, 2010

Smeđi organza cvjetić

Tko je ono rekao da su cvjetići zarazni?
Bome jesu. I zabavni su. Prije nekoliko večeri sam se super zabavila paleći latice ovog organza cvjetića nad svijećom, a jutros sam ga napokon dovršila dok su još svi spavali. Sviđa mi se kako se donje latice praktički spajaju sa plavim šalom.  A znam kome će se svidjeti kombinacija boja :)

subota, studenoga 13, 2010

Krpeni cvjetići

Prije dvije godine isplela sam jedan bolero praktički do kraja, ali ipak ne potpuno. Nekako, kad sam došla do pred sam kraj, kao da ga nisam htjela dovršiti, jer nisam znala točno što s njim. Vuna je neka neobična kombinacija roze i smeđe, meni dosta lijepa, ali ne baš u stilu s odjećom koju inače nosim, pa nisam bila sigurna preko čega bih ga nosila.
Na taj bolero ide jedno ili dva dugmeta, a kako je dosta jednostavan, trpi malo posebnije dugme koje privlači pažnju, i u tu svrhu mi je mama tad kupila dva dugmića na svijetloroze ovce. Dugo su mi se te ovčice muvale pred očima i podsjećale me kako jadni bolero leži u ladici i samo čeka da netko uvuče ostatke končića i zašije dugmad, a to nikako da se dogodi. Naravno, danas, kad sam odlučila da bih to napokon napravila, nisam više imala pojma gdje su te ovčice.
Tražeći njih, sredila sam dijelove svoje sobe koji su u najvećem neredu. Nisam (još) našla ovčice, ali sam zato našla neke stvarčice koje su bile korisne za jednu drugu stvar koju želim napraviti već neko vrijeme: cvjetiće od tkanine. Jako mi se sviđaju ti cvjetasti i blesavi broševi koji se sad nose, i baš sam htjela probat nešto sama spetljat, od stvari koje već imam u kući. Pa evo. Nisu umjetnička djela kao oni na Izzy creations, ali su barem u skladu s mojom robom, pa se nadam da će bit iskorišteni.





petak, listopada 29, 2010

Ogrlica od pluta i perlica

Dok sam pisala ovaj dio „o meni“ i razmišljala o raznim hobijima koji su mi se zasad ugasili, sjetila sam se faze izrade nakita. U usporedbi s onim što sad vidim da ljudi rade, to je sve skromno, ali tad me zabavljalo. Iskreno, najdraže radove sam sve nekome poklonila, a većina onoga što je ostalo kod mene mi je sad totalno bezveze. Ali malo kopanja po starim mailovima dovelo me do slikica ogrlice od pluta koju sam, prije 5-6 godina, napravila prijateljici za rođendan.
Ustvari nisam baš sigurna je li prijateljica tu ogrlicu uopće nosila, nisam je nikad s njom vidjela, a u njenu obranu, moram reć da sam tad bila pomalo nespretna sa vezivanjem „tunje“ (ne znam kako se to službeno zove, onaj prozirni konac na koji se nižu perlice i s kojim se peca riba), tako da bi se znala odvojiti od kvačice. Možda joj se odmah u početku pokidala, a perlice pobjegle u mrak, ali mi nije imala srca reći. A možda je još drži u nekoj kutijici.
Nije to ni bitno, ja sam uživala dok sam je radila i bila prezadovoljna konačnim rezultatom, a poslije mi je ionako draže riješiti se stvari. Oduševila me kombinacija perlica boje višnje i plutenih krugova, kojima sam dodala sjaj običnim prozirnim lakom za nokte.

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails