Chevron džemper Sarah Lund - luda avantura

Baš sam sjedila , vrtila prstima i razmišljala šta bih plela, kada mi je prijateljica ukazala na dansku kriminalističku seriju Forbrydelsen. Glavna uloga u seriji je neodoljiva prilično autistična detektivka Sarah Lund, a glavna sporedna uloga su njeni pleteni džemperi.
Tako mi je prijateljica otvorila oči da vidim kako Europa naprosto ludi za njenim džemperima. I stvarno, ne samo Sarini, i druge junakinje u seriji nose lijepa pletiva, a posebno mi je simpatično što su svi ispleteni malo većim iglama od debljine vune, pa su nekako prozračniji, a vuna uvijek neka pomalo čupava.. ma baš da krenu sline svakoj pletilji.
I tako sam krenula plesti džemper iz treće sezone, jer me sjetio na jednu maminu končanu pletenu majicu koju sam davno voljela posuđivati. Ovaj plet u V obliku baš nekako lijepo pada i, kako bi mi Splićani rekli  - figura.

Photo via wool-rocks

Tražila sam patterne po Ravelryju, ali nisam našla nikakve upute, pa sam se savjetovala sa drugim pletiljama na forumu i smislila kako bih ga mogla i sama napraviti. Pa da objavim što sam na tom putovanju naučila, možda bude drugima od pomoći, ako ništa, barem mojoj Klaudiji.
Dakle,prvo što sam napravila je da sam u vuni s kojom mislim raditi isplela jedan mali V, da uvježbam to koso pletenje i da napravim procjenu koliko očica moram postaviti. Postavila sam 30ak očica i krenula naprijed nazad, prvih nekoliko redova u rebrastom bodu 2x2, a onda sam na pravoj strani na drugoj i predzadnjoj očici dodavala po jednu očicu, a u sredini plela 3 očice zajedno. Na krivoj strani plela sam sve krivo. Već nakon nekoliko redova pojavio se željeni oblik.

Kad sam to dovršila, oprala sam pletivo u mlakoj vodi, osušila ga i onda izmjerila širinu. Broj očica podijelila sam sa širinom i dobila broj očica po centimetru, a to onda pomnožila sa svojom širinom u dijelu gdje želim da mi završava džemper. Možda ove upute izgledaju nekome prebanalno jer je očito da se tako plete džemper, ali ja sam do sada imala sljedeće korake: pronašla sam pattern, downloadala pdf, otvorila i radila šta piše.
Odlučila sam plesti u komadu, od gore prema dolje, i pokušati izbjeći šivanje ako se bude dalo. Radila sam 5 redova u rebrastom bodu, malo se uvrće pletivo pa se sad mislim da sam mogla još pokoji, ali se nadam da će to prestati kad ga operem. Nakon toga sam prešla na glatki bod, spajalicama označila kraj reda i sredinu, tako da mi spajalice dijele prednji i stražnji dio. Na drugoj i predzadnjoj očici između svake dvije spajalice dodavala sam po jednu očicu, a točno na sredini između dvije spajalice plela 3 očice zajedno. To sam radila svako drugi red, a ove između plela ravno.
Svako 6. Red, u ovom koji se plete samo ravno, oduzimala sam po 4 očice, kako bih dobila neki oblik struka. Nakon 3 oduzimanja, plela sam ravno oko6cm i onda krenula na isti takav način dodavati po 4 očice.
Odlučila sam raditi u bijeloj i sivoj, a centralna pruga će umjesto crne biti boje ciklame (nisam se mogla odlučiti za monokromatski džemper nikako,valjda jer dolazi proljeće). Širina pruga je 15 redova, osim donjeg bijelog koji je širi, ima 19 redova.

I to je to zasad. Tijelo lijepo napreduje, a oko rukava malo brinem, jer se pruge moraju „kretati“ preko rukava i tijela u kontinuitetu (to se baš ne kuži na ovoj slici). Kad riješim tu zavrzlamu, javim vam šta sam naučila. Ako me dotad ne izda srce od sve napetije serije i te lude Sare koja stalno trči za ubojicama po nekim napuštenim i jezivim mjestima.

Toplo za uši u 2013

Nova godina počela je sa dvije uspješne kape. Jedna je za mene, napravljena od „reciklirane vune“ koju sam isporila od nekog starog šala. Inače nisam ljubiteljica šatirane vune, jer volim raditi razne patterne, koji se ne vide tako dobro u šarenilu, ali ovdje mi se boje jako sviđaju, pa se nametnuo uzorak za kapu koji sam već proglasila mojim all time favorite: wurm. Ovo je sad već mustra koju sam najviše puta upotrijebila, i sasvim sigurno mi ovo nije zadnja crvica.

Kapa mi je baš slatka, taman vrećasta koliko treba, taman šarena koliko treba. Inače imam to čudno prokletstvo da nikad nisam zadovoljna kapama koje sebi ispletem, uvijek bi trebale biti malo nekakvije, i mislim da je ovo prvi put da sam zadovoljna. Eto, sve je moguće.

Drugu sam kapu isplela za prijateljicu, i baš sam uživala u njoj. Vuna je tako fina i meka, a uzorak Mont royal taman dovoljno izazovan. Radila sam sa dosta debljom vunom i iglama nego što je predviđeno, pa sam smanjila dio u garter stitchu na 10 očica (umjesto 24) i dobila taman veličinu. Vlasnica je zadovoljna, a ja sam je jedva stigla barem nekako uslikati.

Inače, zanimljiva mi je razlika u načinu na koji nosimo kape, ja je uvijek namjestim ovako nisko i onda ispadne dosta vrećasta. A prijateljica je više voli dublje navući na glavu, kad sam je vidjela na njoj- potpuno druga kapa. Ali zadovoljava i moje i njene kriterije.

Još vunenih ukrasa

Još o božićnom ukrašavanju. Ove godine sam okitila bor kuglicama od lani, i ustanovila da mi nešto fali. Kupili smo umjetno drvce koje je dosta tamno samo po sebi, i trebalo mi je nekih svijetlih ornamenata da ga dignu. Pa sam se sjetila bijelih klupko-kuglica koje sam radila isto za prodaju, a na kraju zadržala.
Inače sam bila jako skeptična prema ideji pletenih kuglica, jer od njih očekujem da budu sjajne, a nema puno takve vune. Bijela je iznimka, obična bijela fluffy vuna daje kuglice koje izgledaju kao grude snijega. Lijepe su mi i ove namotane kao klupko

I ove kukičane

A iznad svega, ovaj Smitten garland. Zamišljen je kao adventski kalendar i trebale bi biti 24 rukavice, ali aj sam od početka odlučila da će ih biti koliko bude. Šest po šest, za tri godine imam cijeli niz.

Pletene božićne kuglice

Nema me, ne javljam se, što ne znači da nisam ništa plela.

Evo nekih kuglica koje sam radila za prodaju u splitskom dućanu Arterija, tko hoće lako mu objasnim gdje je. 

Mekane pisanice i ćoravi zec

Uskršnji ugođaj uselio se u moj stan. Jučer sam se sjetila da sigurno imam negdje po kući pletenih košara i sličnih ovosezonskih vrlo važnih klinaca, pa sam se bacila u potragu. Između košara raznih veličina i šarenih patchwork kokošiju, odluka je pala na košaru sa nekim blesavim ćoravim zecom, kojoj je sa strane visila prekrasna bojana pisanica. Ta je ljepotica morala dati svoju jajastu glavu da me podsjeti da slična remek-djela na krhkim ljuskama jaja nisu za moju kuću. Bubamaronja ju je uzeo, rekao „ooooooo, kako je lijepo“ i odmah se čulo: krc!

Zato sam ja plela ukrasne pisanice. To mi se strašno svidjelo, i da je Uskrs malo kasnije, tko zna koliko bi ih se još rodilo kod mene. Sreća da se guraju u raspored i drugi projekti. 

Dodatni touch dalo je ovo malo blesavo pile, za koje svi kažu da im izgleda više ko personalizirana kapula. Meni je baš slatko tako pupasto i šašavo. Mustra je sa drops design, brzo se pletu i stvarno su preslatki.

Pletena uskršnja jaja

Poželila sam malo obojati stan bojama Uskrsa, a i bila sam baš raspoložena za neki jednostavni mali projekt koji je brzo gotov i na koji ću brzo biti ponosna.Pa sam plela uskršnja jaja.

Jako su mi slatka, i mogu se raditi u beskrajnim kombinacijama, za puni proljetni ugođaj. Koristila sam upute sa ove stranice, i njime sam prvo napravila ovo veliko žuto jaje. Ono mi se učinilo nekako preveliko, pa sam ostale plela na sličan način, samo ne bih počela sa 9, nego sa 6 ili 7 očica.

Zgodni su za objesiti negdje, ili poslagati ih u košaru, a za jedno vam je potrebno maksimalno pola sata.
Do Uskrsa ima još više od dva tjedna, tako da kad mi dosade jaja, stignem preć na piliće i zečeve.

I wanted to add some Easter colors to my home, and I was in a mood for a simple mini project that would make me proud very soon.
So I started knitting Easter eggs. They are very cute, and can be made in endless combinations, for a real spring atmosphere. I used this pattern to make this big yellow egg.
It seemed a little too big, so I did the others in a similar way, I just started with 6 or 7 stitches.
They look cute hanging somewhere, or you can put them in a basket, and you need appx. Half an hour to make one. 

Two more weeks until Easter, so when I get tired of making eggs, there's time for some chicks and bunnies.

Hirovita veljača/ Capritius February

(please scroll down for English version)

Nije bez vraga što sam zapostavila blog.
Zapostavila sam, ne bi čovjek vjerovao, i pletenje. Ja, koja sam plela i na 35 stupnjeva u hladu.
To nije baš cijela istina, zapostavila sam pletenje nakon što sam isplela cijeli džemper.
Priča ide otprilike ovako: počela sam plesti February čipkasti džemper-majicu, i najveći dio isplela u onih nekoliko dana kad je Split bio u snijegu i ledu. Tad mi se činilo da će biti gotov do kraja tjedna.
Onda sam shvatila da je to ona vrsta džempera na koji se zašivaju rukavi, prednji i zadnji otvor pletu iz sto dijelova i tako dalje. Trebalo mi je to biti dovoljno. Ali, ne, ja sam pomislila "pa možda ovaj put i ne bude tako strašno".

Vraga. Nije to za mene.
Slijedila sam upute ko zadnja štreberica, ali kad sam zašila prvi rukav (još je samo šivanje relativno okej, jer je pattern čipkasti pa se ne kuži, sve izgleda prilično...namjerno) vidjela sam da to ništa ne valja. Rupa za rukav je bila premala, rukav malo preuzak, i kad sam to zašila, nije se dalo navući preko mojih (tanašnih!) ručica.
Pa sam se vratila par koraka nazad i povećala tu rupu. Zašila opet sve i dovršila obrub.
I stavila džemper sa strane. Nisam ga htjela ni probat od straha da će ispast da opet nije dobro.
Sve tako dok nisam vidjela statitstiku na blogu, skužila da nisam pisala sto gladnih godina, i da bih baš mogla i obuć taj džemper koji sam isplela i uslikat se.
Naravno, i dalje je preuzak. Može se obući, ali ovaj dio s rukavima ne štima. Isto tako, sad kad je to sve gotovo, ne vidim razlog da se otvor za glavu radi na taj komplicirani način, a ne na onaj na koji sam plela Lidiju.
Tako da mislim da se vraćam još par koraka i spajam džemper na način na koji znam. Pa ga možda i obučem do kraja Marta, kad je već pobjegao Februar. 

Još moram dodati da se dvotjedno izbjegavanje pletenja jako pozitivno odrazilo na čistoću moje kuće, što mi je dalo malo mislit.

It's not coincidental that I've neglected my blog.
I've neglected my knitting as well. And that's me, the person who used to knit a sweater with 35 degrees Celsius  in shade. 
Well, that's not the whole truth, I started neglecting knitting after I've knit an entire sweater. 
The story goes something like this: I started knitting February lacy sweater, and made the most of it ina few days when my town was covered in snow and ice. It seemed at the time the project would be finished by the end of the week. 
Then I realized it's the kind of sweater with sewing in the sleeves, and the front and back ar made in a hundred separated parts. That should have been a queue. But no, I thought "maybe this time it won't be so awful". 
I was wrong. It's not for me. 
I followed the instructions like the biggest geek, but after sewing in the first sleeve (sewing itself was relatively OK, because of the lacy pattern everything looks in its place) I saw that it was all wrong. The armhole was way too small, the sleeve a little too tight, and after sewing it all together, it wouldn't go over my arms. 

So I went back a  few steps and made the hole bigger. Sewed it all again and finished the brim. 
And I left the sweater out of the way, wouldn't even try it on cause I was afraid it would again not be good. 
Until I saw my blog statistics and realized I hadn't written anything in ages, and it would be good to finally try that sweater on and take a few pics.
Of course it's still too tight. I can put it on, but the sleeves aren't working. Also, now that it's finished, I can't see a reason why I wouldn't make it in the same way I made my Lidija shirt.
So I think I'll be going back a  few steps one more time and make it in the way I know works. Then maybe I'll wear it at least by the end of March.
Another thing a realized in the two weeks of avoiding to knit is that it has an amazing effect on how clean my house is. I'm gonna have to think about that.

Plava zimska maglica - Blue winter mist

Nedavno je Bubamaro donio svoju malu slikovnicu i svoj mali drveni vlakić i pokazao mi: „vidi, mama, ko moj“. Naime, skužio je da je na slici u slikovnici lokomotiva vrlo slična njegovoj. Onda smo pronašli i bubu slično ovoj na lijevoj slici, jer ako ičega ima u mojoj kući, to su sasvim sigurno autići, a pogotovo bube.

Recently my son brought me his picture book and a wooden train and showed me: look, mummy, it' like mine“. He realized that the train in the picture looked a lot like the one he has. Then we found a beetle-car a lot like the picture in the left, cause if there's anything you can find in my house, it's toy cars.

Tako Bubamaro ima autić i vlakić ko u slikovnici, a ja sam htjela kapu „ko u Once upon a time“. Pattern Foliage mi se činio najbliži, a vuna koja mi se muva u stashu već godinama mi se činila dovoljno dobra za taj misty čipkasti osjećaj. Iskreno, toliko je dugo imam da uopće nemam etiketa, ali mi se čini da je sastav bio nešto kao 80% moher-20%  akril. Znam samo iz prošlih projekata da a) malo bocka i pušta dlačice i b) dobro se ravna na paru.

So, Bubamaro has a car and a train just like the ones in the book, and I wished for myself a hat just like the one in Once upon a time. Pattern Foliage seemed like the closest one, and the yarn that's been in my stash for years seemed appropriate to get that misty lacy feel. To be honest, I've had that yarn for so long I couldn't find any labels, but I think it was something like 80% mohair – 20% acrylic. I just know from other projects that it's a little pokey and it's good for steamblocking.

Na kraju sam je plela dva dana, s tim da mi je trebao jedan dan za isplesti cijeli čipkasti dio, a onda sam se drugi dan z*?!#%ala s ovim uskim oko glave. Prvo mi nije bilo dovoljno vune, pa sam išla parati jedan neuspjeli šal koji je ispao preširok i prekratak da bi bio upotrebljiv. Problem je što se ova vuna jako teško para ako je kukičana, tako da je to koštalo i živaca i vremena. Kad sam je dovršila, skužila sam da će biti puno boljeg oblika ako je napravim kao dvostruku kapu, tako da ispod čipke ima jedan sloj glatkog boda. Još dva dana prilično dosadnog posla, ali vrijedilo je truda, jer sad bolje i izgleda i grije.

I ended up knitting the hat in two days; the first day was enough to make the entire lacy part, and the other day for the brim. First I didn't have enough yarn, so I had to unravel a part of a failed scarf that turned out too wide and too short to be useful. The problem is that this yarn is awful for unraveling, especially after crocheting, to it cost me a lot of time and nerves. After I finished it, I decided it would have a much better shape as a double hat, with a layer of stockinette underneath the lace. Another two days of boring work, but it was worth it, as it now not only looks better but keeps me warmer as well.

Naravno, čim sam je dovršila temperatura je porasla sa 0 na 15 stupnjeva.

Of course, as soon as I finished it, temperature went from 0 to 15 degrees Celsius.

Matching

Jesenas su mi bile jako privlačne ove boje sirove vune, pa sam poželjela jednu cabled kapu i efektan cowl u toj kombinaciji. Inače sam primijetila da normalni ljudi obično kupuju komplet kapa-rukavice-šal u istoj boji, i to koja se slaže s kaputom. Mi pletilje se ravnamo nekim drugim kriterijima, pa na kraju izađem iz kuće s kapom u jednoj boji, rukavicama u drugoj, i šalom u trećoj, plus šarena torba, naravno isto handmade.
This fall I felt very attracted to the colors of raw wool, so I wished for a cabled hat and a cute cowl in this comination. I noticed normal people usually buy a set of matching scarf, hat and gloves. Us knitters go by some different criteria, so I end up leaving the house with a hat in one color, gloves in another, and a scarf in yet another, with the addition of a handmade colorful bag.

Tako sam kupila prirodnu nebojanu vunu Sheperds own, što mi se taj čas činilo kao dobra ideja. Pipala sam, pipala i racionalizirala „pa ne bocka puno, a prava vuna sigurno najljepše grije“. Kad sam napravila kapu, uvjerila sam se da zaista fantastično grije, i onda se bacila na cowl.
So I bought a natural, non-dyed wool Shepherds Own, which seemed like a good idea at the time. I felt it, and felt it and rationalized „it's not too pokey, and real wool will keep me warm“. After I finished the hat, I found out it really keeps me warm, so I went on with knitting a cowl.

Međutim, iako se ne sjećam da mi je kapa u početku smetala, nakon nekoliko tjedana počela me bockati i svrbiti i izluđivati. U međuvremenu sam došla do malo više od pola šala, ali me prošla volja ta pletenjem, odjednom mi se čini grozno neudoban. Tako da sam ga spremila na spavanje, a ja se bacila na drugačije projekte, dok mi se opet ne učini kao dobra ideja.
However, although I don't remember the hat bothering me at first, after a few weeks it started to itch and drive me crazy. In the meantime I had already knit more than half of the cowl, but the itchiness of the wool made me loose interest, all of a sudden it seemed awfully uncomfortable. So the project went to sleep until it seems like a good idea again.

Sivo i ženstveno / Grey and feminine

Kad netko non stop plete, kao ja, stvarno je neugodno da dođe zima, a da netko u mojoj obitelji mora kupit kapu. Sad je ispalo da jedina koju još nisam ukapila je moja mama, što je vrlo ironično jer ona ne samo da me rodila, nego me i naučila plesti.
To ćemo svakako ispravit do sljedeće zime, a u međuvremenu, ova je kapa išla mojoj svekrvi:

When someone knits all the time, like I do, it's really embarrassing if the winter comes, and someone in my family has to buy him or herself a hat. It turns out the only one I didn't "put under a hat" is my mum, which is ironic 'cause she not only gave birth to me, but also taught me how to knit.
I'll be sure to correct this by next winter, and in the meantime, here's a hat I made for my mother in law:

Jako je slatka i efektna s ovim mašnicama (koje autorica patterna zove leptirići), mislim da je idealna mustra ako želite isplesti kapu za neku djevojčicu (naravno, u stereotipnoj pink boji). Fast knit, što no bi se reklo.

It's really cute with these bows that the author calls butterflies, and I think it's an ideal pattern if you want to make a hat for a little girl (of course, in stereotyped pink). A fast knit, one would say.


Inače, Dalmatinci u pravilu nose kape i rukavice samo na zimovanje. Kad me vide u punoj opremi, redovito komentiraju "di sam se tako zabundala", iako je vani, npr. 2 stupnja i jaka bura.
Danas je, za naše pojmove, led ledeni, zovu i snijeg. I čujem ženu u dućanu kako govori "ja sam se obukla ko da sam u Sibiru". Znatiželjno se okrenem da vidim šta je ona to obukla: uz zimsku jaknu stavila je čak i - šal!

By the way, people here in Dalmatia wear their hats and gloves only when they go skiing. When they see me "fully equipped", I get comments "where are you going bundled up like that?", even if the outside temperature is around 2 degrees Celsius (35F) with a cold wind.
Today is icy cold by our standards, and we're expecting snow. This morning I heard a woman in a store saying "I'm dressed like I'm in Siberia". Curious as I am, I turned around to see what she was talking about: atop a winters jacket she had on her  - a scarf!

Plavi crvuljak

Napokon se i kod nas ovih dana živa počela spuštati u donje sfere termometra.
Iako je trenutno opet prekrasno sunce, kad se ono malo sakrije, ostane nam hladan burni zrak.
Možete zamisliti moj šok kad sam sredinom tjedna skužila da spletom raznih okolnosti moje najmilije i jedino dijete nema uopće kapu. Brzo sam morala ispravit tu sramotu.
Za djecu, a bome i za odrasle, uvijek je siguran uzorak Wurm. Ostaci dvije nijanse plave vune bili su taman za ovu šašavu dječačku kombinaciju.

 

Romantične rukavice

Nakon silnih džemperića i kapica, baš me uhvatila želja za novim bezprstim rukavicama.
Malo čipkice, i ova nježna boja bliska sirovoj vuni, čine baš nekako starinski, romantični ženski komad.

Magrit, znam šta misliš, ali ovdje je trenutno 16 stupnjeva.

Duboko modro more

Evo još jednog džempera za Bubamaronju. Najvećim dijelom sam ga isplela u tjedan dana kada smo svi doma bili bolesni, i uglavnom sjedili ispred ekrana uz crtiće s pingvinima ili pandama i čaj s medom.

Building blocks je ingeniozan pattern, budući da se na vrlo jednostavan način dobije odličan efekt u bojama. Na ovom projektu sam prvi put probala Intarsia colorwork, za koji sam iz nekog razloga godinama vjerovala da je teži od Fair Isle – koja zabluda!
Kombinacija boja: duboko more + boja pijeska, se tako fino kontrastira da je čak i Bubamaronja nakon prva dva reda ciglica rekao „wow, lipo!“. Sad još fale dugmići, koji će najvjerojatnije biti sedefasti, tako da se zadržavamo na plaži.
Vuna je opet iz Bugarske, Schachenmayr nomotta Eytra merino premium, relativno tanka, a jako topla i ugodna za nošenje, tako da vjerujem da će džemperko itekako poslužiti svrsi. Ako ikad padnu temperature, trenutno je grozno jugo i temperatura je oko 16 stupnjeva.

Što je Tenchee isplela i isparala

Evo slike prošlotjednih pletiva.

 

 Ovu lijevu tuniku sam već isparala, što je službeno najveće paranje otkad pletem, i počela plesti na način koji mi više odgovara. 

Dječji džemper čeka pranje i šivanje botunića, pa slijedi photosession. A ja bih mogla za promjenu plesti i u malo toplijim bojama, hmmm...

Manje je manje, a više je više

Priznajem. Iako se pravim da je drugačije, najsretnija sam kad imam više planova nego što ih stignem ostvariti. Nema veze što neke stvari jednostavno neću stići, jer kad njih i maknem sa strane, opet ostane puno toga što zbilja uspijem napraviti.
Prije kojih mjesec dana krenula sam u ozbiljan projekt pletenja haljine/tunike za sebe od prefine vune koju mi je mama poslala iz Bugarske. Iako je to vjerojatno najveći komad koji sam dosad uzela plesti, prilično je brzo išlo, ali što sam išla dalje, to sam bila manje zadovoljna. Nekako mi se činilo da je preuska i da se, kad je probam, gubi njen šarm. Neke žene u takvim trenucima kažu „a dobro, smršavit ću“, ali bojim se da bi to u mom slučaju značilo da će me članovi obitelji prijaviti u neku kliniku, tako da mi nema druge nego kriviti haljinu.

Ne moram vam ni reći da nije lako odlučiti da ćete isparati 40cm ili 3 tjedna pletiva. Taj čas nisam bila uopće psihički spremna na to, pa sam samo ostavila čitavo pletivo sa strane, i bacila se na nešto drugo.
I dok sam mentalno žvakala ideju da je najpametnije vratiti se nazad, isplela sam skoro cijeli Bubamaronjin džemper – Building blocks
A kad sam već bila na rukavima, sjetila sam se jedne kolegice koju su u zadnje vrijeme ozbiljno izmučile zubobolja i viroza, a kojoj sam davno obećala isplesti džemperić za psića. Pa sam se na pola dječjeg, bacila i na jedan pseći džemper, da je razveselim.

Nekad baš volim imati više različitih projekata, da mogu skakati s jednog na drugi. A dok pletem ova tri, misli su mi već na ostalim stvarima koje želim isplesti tokom slijedećih par mjeseci:

Grijače za ruke Foliage lace mitts
Wurm kapu i šal za zimovanje za sebe
Neki veseli šal za Bubamaronju, još nisam odlučila koji ni od čega
Još davno sam zaključila da moram tati isplesti kapu, I'm thinking ovu, a i mami obećah beretku prošle godine, lista kandidata je poveća
Jedan prsluk za sebe, najvjerojatnije Bramblewood
I moj osobni favorit, Levenwick, prvi džemper za koji sam voljna platiti pattern, imam već i vunu u pripremi

Realno?
Je li to uopće bitno?


Edit: ovaj je post stajao u pričuvi dok ne uslikam sva ta pletiva u radu, ali fotografski bogovi mi nisu ovaj put bili naklonjeni, pa ga ipak objavljujem usuho. 

Kako isplesti bolero ili vestu iz jednog komada

Već se neko vrijeme penalim da napravim upute na hrvatskom za „kako isplesti bolero/vestu“, što su riječi kojima relativno često ljudi nabasaju na moj blog. Između ostalog, htjela sam napisati te upute za moju dragu mamu, a jučer me mail jedne mame Zorice ponukao da to napokon napravim.
Dakle, iz mog malo iskustva pletenja odjevnih predmeta, mogu reći da mi je apsolutno najdraži način pletenje u jednom komadu, i to od gore prema dolje, dakle od vrata prema struku. To je vrlo jednostavan način da se dobije pravilno i uredno pletivo, a na isti način možete napraviti kratki bolero bez rukava, kratki bolero s dugim rukavima, ili vestu na kopčanje.
Početak je uvijek vrlo sličan, sve što vam treba su 4 spajalice i malo matematike.
S tim da ako pletete konkretan pattern, netko je već izračunao tu matematiku za vas. Za pronaći konkretan pattern na engleskom, najlakše je da se ulogirate na Ravelry, a druga opcija je da potražite neke od besplatnih uputa na Knittyju ili za dječja pletiva na Petite purls. Al ako hoćete baš na hrvatskom, evo kako.

Dakle, na početku postavite negdje oko 60 očica, ovisno o debljini vune i igala i širini koju želite oko vrata (to ćete morat malo isprobavat prema modelu koji radite)
E, ali. Broj očica koje postavite morat ćete kasnije podijeliti u 5 dijelova: dva komada prednjice, dva rukava i leđa. Računajte da za prednjice i rukave na početku postavite isti broj očica, otprilike 10, a ostatak ide za leđa (obično za leđa ide otprilike dvostruko nego za prednjicu i rukave, dakle u ovom slučaju 20).
Tako postavljene očice pletite 10ak redova u rebrastom bodu ili „sve pravo“, kako biste dobili rub koji se neće uvrtati.

Sad stupaju na red spajalice. Vani ljudi koriste i kupuju nešto što se zove stitch marker, a što se jednostavno stavi između očica na ključnim mjestima, da izbjegnete brojanje i uvijek znate gdje treba dodati ili oduzeti očicu, ili početi neki ukras. Meni za tu svrhu u pravilu služe obične uredske spajalice, jedino znaju biti premale za igle broj 6, ali njima dosad nisam plela džempere ili bolera.
Uglavnom, ispletite glatkim bodom 10 očica za prednjicu, stavite spajalicu, pa ispletite glatkim bodom 10 očica za rukav, stavite spajalicu, ispletite 20 očica za leđa, stavite spajalicu, ispletite opet 10 za rukav, stavite spajalicu, pa ispletite 10 očica za prednjicu. S tim da, ako pletete glatki bod, opet treba imati na umu to nesretno frčkanje pletiva, pa možete prvih i zadnjih 5 očica prednjice plesti sve pravo da to neutralizirate. Ostatak pletete red pravo, pa red krivo.
Redove krivo pletete normalno, spajalice samo prebacite da ostanu na istom mjestu. U redovima pravo dodajete po jednu očicu prije i poslije svake spajalice. Važno je da očice uvijek dodajete na zadnju i prvu pored spajalice, jer će se onda pravilno posložiti i stvoriti kose crte preko pletiva, kao na slici.

To nastavite raditi dok ne dobijete potrebnu širinu rukava, možete izmjeriti prema gornjem dijelu ruke željenog modela.
Kad ste postigli željenu širinu rukava, morat ćete izdvojiti rukave. U slijedećem pravo redu, ispletite prednjicu do spajalice bez dodavanja očica, maknite spajalicu, a očice koje će biti rukav prebacite na komadić vune na način koji sam opisala u ovom postu. Zatim postavite cca 4 očice (kao u prvom redu), te nastavite plesti leđa do spajalice (također bez dodavanja), dodajte opet 4 očice, na isti način prebacite budući rukav na komadić vune, pa ispletite prednjicu. Dakle, sad vam više ne trebaju spajalice, nema više dodavanja ni oduzimanja, samo pletete ravno prema dolje do dužine koju želite.
Kad ste ispleli glavni dio, treba se vratiti na one rukave. Za njih će vam trebati male igle za plesti u krug. Pažljivo pokupite sve očice s vune na igle, rasporedite ih pravilno i dodajte još 4 očice. Onda pletite u krug do duljine rukava koju želite, a ako želite prsluk bez rukava, ispletite samo nekoliko redova ruba. To ponovite i za drugi rukav.
Sad vam preostaje samo zašiti onaj odvojeni dio ispod pazuha (kako vam srce želi, jer se to baš ne vidi), uvući sve krajeve odrezane vune i vaš bolero/prsluk je spreman za nošenje.

Bolje od sirupa

Ovo sam ljeto stvarno vrijedno plela veće projekte nego ikad dosad, i ne znam zašto točno mi je toliko teško uslikat ih i objavit na netu.
Bubamaronji sam isplela Oh-oh hoodie, moj prvi dječji džemper i prvi džemper koji uključuje više šivanja od onih rupa pod pazuhom. Ovaj sam mu vikend napokon pozavršavala sve krajeve, oprala ga i sinoć navukla Bubamaronji za fotosešn.
Slikavanje dvogodišnjaka specifičan je posao. Pogotovo zimi, kad nema dovoljno svjetla za slikanje bez blica, pa svako slikanje traje malo duže, i nikad ne znaš kakvu ćeš facu u konačnici naći na fotografiji nakon izlaganja velikom bljesku. Dodajte tome faktor dvogodišnjaka zvanog Eustahije Brzić i budite sretni ako se uopće nalazi u kadru.
Ipak, ispada da je taj mali rođeni fotomodel, u smislu da pozira ko da je Ljupka Gojić.

Nazad na džemper. Bilo je više stvari koje sam na ovom projektu probala po prvi put. Koliko se sjećam, applied I-cord i mattress stitch šivanje su bili najveći proboji (došla sam do stadija u pletenju kad gotovo ništa što radim ne znam opisati na hrvatskom). Mattress stitch je apsolutno odličan, iako ni on ne pomaže kad pletiva koja se spajaju idu u različitom smijeru. Svejedno, ako sam išta naučila iz ovog projekta, to je da preferiram džempere koji se pletu u jednom komadu, bilo od gore prema dolje ili obrnuto.
Imam par zamjerki, kao kako se kapuljača uporno frčka i ne vidi najbolje taj I-cord oko kojeg sam se dobro pomučila, dok se kod rupa za džepove vidi i previše, i općenito bih voljela da sam napravila taj džep malo većim. Ali, vuna kojom sam radila je takvo utjelovljenje mekanosti i topline, fina stopostotna merino vuna (kad je mokra, i miriše malo na to rumunjsko stado ovaca iz kojeg dolazi), da nadoknađuje sve nesavršenosti. Bubamaronja ga obožava, a ja se nadam da će nam ovaj džemper satkan od runa rumunjskih ovaca i majčine ljubavi pomoći da smanjimo učestalost prehlada ove jeseni, jer nismo baš najbolje počeli.

Konkretna pitanja - konkretni odgovori

Da se mene pita, umjesto da se stalno podiže puste spomenike velikim državnicima i palim žrtvama, ja bih prvo digla jedan spomenik svim ljudima koji su nešto korisno objavili na internetu. Jednostavno obožavam kad nešto tražim i pitam se, i onda malo googlam i nađem odličan tutorijal ili korisne informacije.
Shodno tome, kad gledam u statistike svog bloga, i u riječi iz pretražnika koje su nekoga dovele na moj blog, uvijek me muči kad po tim riječima vidim da netko nije našao ono što je tražio. Hoće upute za isplest beretku, a umjesto toga naiđe na moju sto i jednu jadikovku kako mi je beretka ispala prevelika.
Problem je što često pretpostavljamo da svi znaju ono što i mi znamo, i preskačemo osnove, a preskačemo i činjenicu da ne barataju svi korisnici interneta engleskim.
Uglavnom, evo mog pokušaja da dam malo konkretnije odgovore na najčešće search termine koji vas dovode ovamo, a o kojima niste dosad mogli naći ništa pametno:


Jesen sastav i sastav jesen
Jedan glupi naslov na seriju slika iz mog vrta još uvijek dovlači najveći broj posjetitelja na ovaj blog, pogotovo jer je opet jesen, mada ne bi se reklo. Djeco: PIŠITE SVOJE SASTAVE! Nije bitno koliko besmisleno to izgleda, ne možete zamisliti koliko poslova zahtijeva sposobnost da napišete suvisao tekst na totalno glupu i ispraznu temu, odnosno da napišete puno nečega što je ustvari ništa, i to sve pismeno i u lijepoj formi. Dakle, prionite, opisujte kako šumi lišće i mirišu kesteni i vjeverica skuplja žireve, a roditelji kune za grijanje.

Cvjetići od tkanine
Čak i ako niste vični engleskom, tražite na Youtube „fabric flowers“ i dobit ćete milijun tutorijala za različite tehnike. Također, na Hobbychic blogu imate sakupljenu hrpu tutorijala. I onda još malo googlajte i naći ćete JOŠ tutorijala.

Postavljanje pločica
Pozdrav svim hrabrim ljudima koji su odlučili postavljati svoje pločice! Dopustite da vam kažem, nakon što je sve pločice u našem stanu postavio moj muž /geek i njegovi prijatelji kojima smo dužnici za vijeke vjekova, a svi bez dana iskustva u istome; ne dajte se obeshrabriti. Opet, vaš prijatelj je YouTube, iako tu nema previše filozofije jednom kad se krene. Možda će trajati (5 puta) duže nego kad rade majstori, ali u našem slučaju se itekako isplatilo, vodoinstalater je na kraju rekao da izgleda kao rad većine naših majstora. Iskreno ne znam šta pametno tu reći, pa ako netko ima konkretno pitanje, pitajte na mail.

Kako isplesti šal
Hm...okej. Pretpostavljam da ljudi koji ovo traže ne žele plesti neki komplicirani čipkasti šal, nego ono baš skroz obični.
Amo ovako: na ovom linku je moja sestra davno napisala upute za osnove pletenja (pravo i krivo očice) i nekakve osnovne upute za pletenje običnog šala. Ako imate neko konkretno pitanje, pitajte u komentarima ili na mail (ovdje, ne tamo).

Tenchee
Mama, volim te najviše i moram te naučit bookmarkat.

Pletenje kape
Opet, idemo s osnovama. Za isplesti običnu kapu, probajte ovako:
Recimo da imate male igle br. 4 (4 je debljina, a imate pet igala) i vunu odgovarajuće debljine.
Postavite cca 80 očica na 4 male igle, po 20 na svaku. Pletite rebrasti bod (jednu pravo-jednu krivo) par cm, pa se prebacite na glatki bod (sve pravo), dok ne dobijete 10-15 cm ispletene cijevi koja vam po širini ide taman oko glave. Onda u jednom redu skidajte po jednu očicu na kraju svake igle (dakle, iz dvije ispletete jednu). Sljedeći red pletite sve ravno. Ponavljajte ovo sužavanje svako drugi red dok vam ne ostane mali broj očica (4 ili 8). Prerežite vunu tako da vam ostane malo veći repić, na njega nataknite veliku iglu za šivanje, provucite je kroz sve očice i stegnite.

Pletenje beretke
Beretka je kapa koja krene kao normalna kapa, dakle širine uz glavu, najbolje rebrasti bod jer je on rastezljiv. Nakon par cm, kad se prebacite na glatki bod, morate je naglo dosta proširiti, dodajući po jednu očicu otprilike svako 3 očice. Onda pletete neko vrijeme normalno normalno, pa počnete na istim tim mjestima sužavati, i isto završite kao s običnom kapom. Ako želite da vam se lijepo širi na sve strane, kad je ispletete properite je nježno u vlažnoj vodi (nikako vrućoj ni sapunu, i s minimumom trljanja, cijeđenja, gužvanja) i rastegnite preko plitkog tanjura, da poprimi pravi oblik beretke. Ako želite hipsterovsku vrećastu, ispletite je par cm dužu, i nemojte rastezati preko tanjura.


Eto. Sad sam mirna.

Plavo i sivo i flafi

Za slučaj da ikada dođe jesen u ove krajeve, ja ću biti spremna.
Jer, naime, šta ja radim dok je vani 35 u hladu, između pakiranja i raspakiravanja kutija? Pletem. Džempere. Od vune.

Mama mi je ljetos donijela plave i sive merino vune iz Bugarske od koje paralelno nastaju Oh-hoodie za Bubamaronju i Leaflet za mene.

Kako Leaflet, kao i sve veste koje se pletu iz jednog dijela od gore prema dolje, u jednom trenutku traži da se očice privremeno prebace na komad vune, kako bi se s njima kasnije radilo, htjela sam vam pokazati kako ja to brzo i jednostavno radim, da se ne bi netko kao ja z****** prebacujući očicu po očicu.
Dakle, jednostavno provučem vunu na koju ću navući očice kroz veliku iglu za šivanje, i prebacim po 4-5 očica odjednom, naravno pazeći da ne izvučem do kraja. Deset sekundi posla.

Lidija ili nikad ne reci nikad

Uspjela sam! Isplesti, oprati, dovršiti, obući i uslikati svoju prvu končanu majicu! Tadaaaaaaaaaaaaa!
I ne samo to, već je i nošena dva puta i zamrljana jednom: netko je prislonio svoj mali čokoladni prstić dok sam ga nosila.

Radila sam neku verziju malo manju od najmanje, i zaboravila sam je proširiti na donjem dijelu rupičastog uzorka, tako da sam napravila dosta užu verziju od originalne. Meni to ustvari odgovara, a i imala sam na umu nešto što sam pročitala u komentarima na jednom blogu „careful with cotton, it has a tendency to grow and grow and grow“.

Druga promjena koju sam ubacila je da nisam kukičala vezicu na vrhu u boji majice, nego sam provukla modru satensku trakicu. Ideja je bila da mogu mijenjati trakicu po onome uz što majicu kombiniram. To me podsjetilo na jednu moju dragu profesoricu s faksa, koja je imala kaiše za sat u više boja, pa ih je mijenjala prema odjevnoj kombinaciji tog dana.

Uglavnom, evo, probila sam led i ispada da ipak nisam osoba koja nikako ne može plesti ljeti. Već sam se bacila na sljedeći končani projekt.


Edit: Zaboravila sam napomenuti da je i suknja na slikama ručni rad. Ne moj, doduše. Šila ju je moja teta prije kojih 30 godina, a ja je već pet godina nosim s veseljem svako lito.
Najbolje mi je što je ubacila čipku na dva mjesta jer nije imala novaca za dovoljno materijala, a mama joj ne bi dala da nosi suknju da je bila prekratka. Meni je sad ta čipka najbolji dio.