Sukulenti

Jest da ne pišem, ali barem zalijevam. Nakon što sam neko vrijeme maltretirala svoje Facebook prijatelje slikama sukulenata u rastu, premještam se na ovaj medij. Još nema ni godina dana otkad sam pobadala svoje prve listiće, a na terasi imam pravu džunglu. Evo nekih "prije" i "poslije"

Ove biljke lijevo i desno preselile su u drugu posudu, a mala čuvarkuća sa sredine dobila je još jednu drugaricu, sad ih zovem divljakuše

Još jedna ekipa iz šalice, počela od samih listića: 

Prvi sukulent koji sam posadila prošlo ljeto, sada ima cijelu posudicu samo za sebe: 

I za kraj jedan nesukulent: kadulja koju sam donijela kao mali gomolj sa sela i posadila je u staru džezvu pronađenu na bakinom smeću

Klice pšenice i slanutka

Iako čak i mi uzgajamo najzimskije temperature ovih dana, ja sam, napredna kakva jesam, sva u proljeću. Između ostalog, u proljeće me uhvati želja za zdravijom hranom, a kada me češnjak i luk u hladnjaku, a krumpiri u podrumu podsjete da se priroda budi i klija, sjetim se da bih rado jela klice.
Klice sam probala kupovne još davno, nekoliko vrsta. Alfa alfa i rotkvica su preljute za moj ukus, sojine klice su mi odlične (i u varivima, umacima) ali sam ih pronalazila samo u teglama i konzervama nikad svježe. Favorit su mi pšenične klice, one su blage, čak i slatkaste. Pa sam ih jednom prije par godina krenula uzgajati u teglama.
Ove sam godine isto krenula po pšenicu, ali je nisu imali pa sam umjesto nje uzela pir. Pir je prilično sličan pšenici, ali zdraviji. Zato sam očekivala da će i klice biti sličnog okusa, pokazalo se - opravdano.
Par dana kasnije kuhala sam slanutak za ručak, pa sam šaku slanutka isto ostavila za klijanje, a slično namjeravam napraviti i sa lećom (ne želim baš imati previše klica u isto vrijeme pa da propadnu, tako da leća malo čeka).

Za one koji ne znaju, proces uzgajanja klica je maksimalno jednostavan. Možete uzgajati vjerojatno bilo koju žitaricu ili grahoricu. Sve što vam treba je jedna tegla, gaza ili komadić stare krpe, i šaka zrnja. Zrnje koje želite uzgajati stavite na 8-12 sati u vodu da se natopi. Preporuka je da ide do trećine visine tegle, da ima prostora za klijanje. Nakon toga ga isperete, izvadite eventualna loša zrna, i ostavite vlažno, ali ne da pliva u vodi, te pokrijte mokrom krpom ili gazom.Dalje ga trebate samo ispirati jednom do dvaput dnevno, da bude uvijek vlažno, ali da ne uhvati plijesan, i čekati dok ne narastu klice od 5-6 cm.
Moj je slanutak puno brže proklijao od pira (i puno su mu više narasla zrna), ali računajte da im treba otprilike tjedan do deset dana. Kad su gotove, možete ih držati u hladnjaku u zatvorenoj posudi nekoliko dana.

Jedno važno upozorenje: možda vam je to logično, ali svejedno želim naglasiti da za ovu svrhu koristite isključivo zrnje koje se prodaje za jelo. Dakle, nemojte ni slučajno uzgajati klice od pšenice koja vam je ostala neposađena od Božića, a ne znate joj porijeklo, jer je vjerojatno tretirana raznim opasnim kemikalijama.

Kako se te klice uopće jedu?

Svakako. Ja ih najviše volim same - uzmem prstohvat i sažvačem u prolazu. Idu dobro u sendviče, salate, razna variva i umake, a viđam ih i u receptima za juhe. Neki ljudi od pšeničnih klica miksaju sokove, kažu da su im one najbolje jer su tako slatkaste. Slažu se sa svačim i nikako mi nije jasno kako se nisu više zastupljene u našoj prehrani.
Osim, naravno, što mnogi ljudi kad čuju klice, prvo pomisle na - prenosnike bolesti.

Majmun radi što majmun vidi

Postoje neki pinovi na Pinterestu koji su tako neodoljivi. Znate na koje mislim, to su oni koji se non stop pojavljuju s komentarima u caps lock, poput "THIS IS AMAZING, I MUST DO THIS!!!"
Ponekad sam malo skeptična jer mi izgleda prejednostavno i prelijepo, pa se pitam kako to prije nigdje nisam vidjela. Ali, odlučila sam isprobati par stvari.

Jedna su ovi tulipani u čaši

Image found here 

Iako su ovi tulipani samo u vodi, ispod njih na pinterestu kažu da se u čašu stave prozirni ukrasni kamenčići, na njih položi jedna ili više lukovica, a zatim stavi još malo kamenčića oko lukovica da je drže. Voda se ulije do ispod lukovica, kako bi one  pustile korijenje koje možemo vidjeti, i stavi na mjesto gdje ima svjetla. 

Prozirnih kamenčića, srećom, imam. Ili barem nečeg dovoljno sličnog. Naime, prije više godina prolazila sam pored autobusne stanice kojoj je netko razbio one bočne staklene zidove. Otkrila sam da su ti komadići jako lijepi, i nisu oštri, pa sam ih pokupila koliko sam mogla i donijela kući. Kasnije sam još neko vrijeme trpala kamenčiće u torbu kada bih prolazila pored razbijenih stanica, što je u ovom gradu začuđujuće često. 

Kamenčiće sam držala u jednoj posudici kao ukras, a dio njih sam polijepila na jedno ogledalo običnim univerzalnim ljepilom, i dan-danas ga krase. 

Uglavnom, isprala sam svoja skoro zaboravljena stakalca i ubacila ih u vazu, na nju poslagala 5 lukovica tulipana, učvrstila ih malo i dolila vodu po uputama, tako da sada samo čekamo. Nadam se da će uspjeti, ne samo zbog tulipana, nego mi se projekt čini i kao dobar način da Bubamarac nauči kako rastu biljke, da sam vidi kako puštaju korijenje, a prema gore se razvija zelena biljka. 

Drugi pin koji mi je totalno neodoljiv je onaj sa sijanjem limuna iz sjemenki, ali o tome detaljnije kada sve to ekšuli napravim. 

Zeleni prst

Kod nas je sunce i meni je duša već pomalo u proljeću, pa evo u to ime biljni update. Moj vrt sukulenata odlično napreduje, te divne biljke upravo uživaju kada ih zaboravim i niti ne pogledam po, recimo, desetak dana. Ovo je razdivljana ekipa koju sam posadila ljetos: 

Već mjesecima kradem grančice gdje god ih nađem, i badam u svoje posudice, a jedan mi je prijatelj donio po listić od svega sukulentastog što je našao na balkonu svojih roditelja. Položila sam te listiće na zemlju i SVI su se primili.

Za primanje tih malih "startera", kojima ne treba puno ni mjesta ni zemlje, koristim stare šalice. Seka mi je poklonila ove divne vintage šalice koje su mi ustvari nepraktične za originalnu namjenu, pa su ostale u kutiji dok se nisam sjetila da ih mogu ovako upotrijebiti. 

Na isti način upotrijebila sam i čajnik iz seta

Ovu sam puzavu viseću biljku (oprostite mi, bolji poznavatelji cvijeća, ali nemam blage veze kako se šta zove) donijela od bake, staro lišće joj je s vremenom požutilo, a ona je za ovu sezonu pustila hrpu malih rozetica - očito ima velike planove. 

Bebe biljke

Ipak nisam potpuni vrtlarski fail! Tjednima sam gledala u one svoje biljčice koje sam pobadala u zemlju i pitala se hoće li se išta od toga primiti i hoće li se moja ljubav prema sukulentima morati ograničiti na pinanje lijepih slika. Onda sam odlučila malo bolje zalijevati (dotad sam zalijevala jako skromno) i brzo sam skužila kako se sve biljke koje sam posadila kao reznice drže sasvim lijepo i čvrsto.

S listićima je bila druga priča, dosta njih se jednostavno sasušilo, posmeđilo i praktički nestalo na zemlji. Neki se i dalje drže, izgledaju kao da su prije par dana položeni, ali se ništa novo na njima ne događa, pa ih ne diram i čekam. Ali iz jednoga je krenula nova beba escheveria!

Kad sam je ugledala, bila sam van sebe od radosti. Kako je to čudesno, cijela nova biljka koja raste iz jednog listića! Dobrodošla moja mala bebica! (uf, kako ovo zvuči.. znam što mislite, i ja to mislim)

Ova malena je bila tako žblj kad sam je ubacila u zemlju, a sad je sva "I'm so cool!"

Sukulenti u jogurt kanticama

Dakle, idemo nazad na moju vrtnu terasu.
Sjećate se kako sam je pompozno najavljivala?
Mda, dakle, uspjeh je polovičan.
Biljke koje sam vam pokazivala su preživjele, ali ne izgledaju baš najbolje. Nije naodmet napomenuti da je ljeto jaaaaaaako neljudski vruće i sušno, i da se ni ja ne osjećam najbolje. Uglavnom, bio je vrući period od ne znam koliko dana kada ih nitko nije zalio i kada su svi listići s mente pootpadali, ali to nije tako loša stvar jer se bila previše rastegla i prorijedila za moje želje, pa sam je stesala u mali grmić, a ona se brzo potpuno zazelenila.
Bosiljak je nešto napalo, jer mu je lišće nekako smežurano prema dolje.
A majčina dušica isto ne izgleda onako živahno kao na slici u knjizi o kućnom bilju, ispod koje piše: majčinoj dušici ne treba ništa, samo sunce i rijetko zalijevanje (bar je toga imala!).
Vlasac... ne želim razgovarati o tome. Kao ni o peršinu. Možda se oporave. Skoro sam se onesvijestila kad sam na blogu vidjela kako su prije izgledali.

Uglavnom, kad sam uredila one kantice od jogurta, uhvatila me ogromna želja da nešto sadim u njih. Ali, šta, avaj, mislila sam. One su ustvari dovoljno velike za mnoge biljke, ali većina tih fikusa i sličnih se meni uopće ne sviđa. Pa sam otišla malo na Pinterest da se podsjetim šta mi se sviđa, i brzo sam se sjetila: - sukulenti!

Još jedan argument za sukulente je bio sljedeći: spustila sam se u tatin vrt oko podne, temperatura trideset i dvjesto, i gledala koje biljke ne izgledaju klonulo ni smežurano. I to su redom bili sukulenti.

Uglavnom, izbušila sam rupe u kanticama, na dno stavila pijesak i kamenčiće, a gore zemlju i kompost, i pobadala različite reznice. Onda sam sjela za komp i čitala o tome kako se ustvari sade sukulenti (uvijek brzopleta). Ova cura piše interesantan blog o malom sukulentastom vrtu koji uzgaja uz svoj suterenski prozor. I tu imaju odlični opisi kako se uzgaja sukulente iz jednog jedinog listića.

 

Ispalo je da sam sve krivo radila. Meni je bilo logično reznice staviti u vodu prije sađenja, a oni preporučuju da ih se radije par dana posuši. Također, nikad mi ne bi palo na pamet da se biljka može uzgojiti tako da se listić postavi na zemlju, mislila sam da mora biti ukopan unutra. To me malo kopkalo, pa sam povadila sadnice, ostavila ih preko noći da se malo posuše i sutradan ih opet posadila prema preporukama s bloga. Sad ćemo vidjeti što će se dogoditi, ali barem imam koga krivit ako ne uspije. I imam odakle opet čupkati listiće.

Bašta

Amo iskoristit ovo mjesec dana dugo jugo kao ispriku zašto sam zapostavila blog.
Morala sam sad ić na blog vidit o čemu sam zadnjem pisala. Tek sam prije par dana spremila uskršnje gnijezdo, toliko su mi draga bila ta šarena jaja. Baš ću se razveselit kad ih dogodine opet nađem.
Usput, otkrila sam da ako na google images utipkate „štreberica džemper“, dobijete moju sliku. A šta da vam kažem, to mi je oduvijek bila sudbina. Mogao mi se blog zvat i „štreberica Tenchee“.
Enivej, dok ja nisam pisala postove, nisam plela i nisam vidila baš nešto sunca, barem su biljčice na balkonu rasle. Pa evo progress report:

Menta je zadovoljna. Dobila sam od tate ovaj veliki lonac s presađenim peršinom, što je super stvar! Ne moram silazit dva kata do vrta kad mi treba par listova peršina za neki toć. Rečeno mi je da on ne voli bit na direktnom jakom suncu, pa sam ga stavila na zapadni balkon, zasad se ne buni.

Mama mi je posadila ove male mišiće: bosiljak i majčinu dušicu, koji će kumovat nekim finim salatama i šalšama ovo ljeto. Ljeto bez bosiljka ne prakticiram. Ne znam jedino zašto su mu neki listići žućkasti, ima ideja?

Tata mi je pak posadio dvije cherry rajčice koje sam planirala staviti točno ispred kuhinjskog prozora. Zamislila sam da otvorim prozor i vidim rajčice, i već sam oduševljena kako će se zelene i crvene lijepo kombinirati s mojim žutim pločicama.

Primjećujete li temu ovdje?
Moj je posao zasad samo da ne ubijem biljke koje mi roditelji posade. „Samo.“

Dobrodošli u prvi post iz nove kategorije - vrt na balkonu. U zadnje vrijeme sam uglavnom pisala o pletenju,  a nije mene mama rodila za samo jedan hobi.
Kad dođe proljeće, uhvati me želja za zdravom hranom. Problem je u tome što, što sam više čitala, to manje kupljeno povrće i zelenilo doživljavam kao zdravo. Razni pesticidi i ostale kemikalije koje se koriste kako biljke ne bi napadale razne napasti i kako bi duže izgledalo svježe su mi tiha jeza, a kad kupim komad povrća, zaboravim ga skuhati i nakon nekoliko dana ga nađem u hladnjaku i vidim da izgleda isto kao da sam ga upravo ubrala, ne znam više šta bih jela. A onda kad sam pročitala da bi špinat trebalo pojest unutar dva sata nakon branja, jer je inače više nezdrav nego zdrav... Ispalo je da je čitanje jako loše za zdravlje.
Iako nemam ni mogućnost ni namjeru pokrenuti plantažu vlastitih krumpira i žita za brašno, jasno mi je da se stvarno isplati uzgojiti što više vlastite hrane, koja neće biti tretirana ničim osim gradskim smogom, i koju ću moći ubrati i konzumirati svježu.
Imam tu sreću da dva kata ispod mene tata marljivo kopa, sadi i zalijeva po mojim željama razno povrće i salate. A ove godine po prvi put imam svoju vlastitu (doduše nedovršenu) terasu, na koju mogu staviti pokoju zdjelu s biljčicama koje volim da su mi pri ruci. Za ovu sezonu, planiram uglavnom biljke koje se mogu jesti.
Sezonu je otvorila mala sadnica mente na koju sam naišla dok sam kupovala hranu u supermarketu. Već je pokazala da je sretna što je kod mene i pružila grančice uvis, a nadam se da će na ljeto usrećit neke limunade, kolače i pokoji Mojito.

A njoj se odmah pridružio vlasac koji mi je tata prošle godine presadio u posudu. Ovaj smo vlasac mama i ja posijale prije nekih 6-7 godina, i prvo je svjetlo dana ugledao na dasci zagrebačkog prozora. Iz tog sjemena danas ima nekoliko busena, stvarno je izdržljiva i nezahtjevna biljčica. A meni je jako drag za dodati u neka jela, sigurno će fino obogatiti svježi sir na uskršnjem stolu.

Malo sam oprezna, jer nisam dosad bila obožavateljica svega što treba radit oko biljki. Kad kod nas krene suša (već je krenula, ustvari), biljke treba zalijevati i zalijevati i zalijevati, i recimo da imam povijest zaboravljanja da to uradim.
Tako da smatrajte ovo stvarno početničkim iskustvom totalnog neznalice. Imam neke malo iskusnije savjetnike, bez kojih bih se teško u sve upustila, tako da se nadam da će nešto dobro od toga ispasti. Držite mi fige, a i ovim sirotim stvorenjima.