Još vunenih ukrasa

Još o božićnom ukrašavanju. Ove godine sam okitila bor kuglicama od lani, i ustanovila da mi nešto fali. Kupili smo umjetno drvce koje je dosta tamno samo po sebi, i trebalo mi je nekih svijetlih ornamenata da ga dignu. Pa sam se sjetila bijelih klupko-kuglica koje sam radila isto za prodaju, a na kraju zadržala.
Inače sam bila jako skeptična prema ideji pletenih kuglica, jer od njih očekujem da budu sjajne, a nema puno takve vune. Bijela je iznimka, obična bijela fluffy vuna daje kuglice koje izgledaju kao grude snijega. Lijepe su mi i ove namotane kao klupko

I ove kukičane

A iznad svega, ovaj Smitten garland. Zamišljen je kao adventski kalendar i trebale bi biti 24 rukavice, ali aj sam od početka odlučila da će ih biti koliko bude. Šest po šest, za tri godine imam cijeli niz.

Pšenica u tegli

Kad su djeca u kući, nema zabušavanja sa sezonskim ritualima. Ove je godine Bubamaronja sam sijao pšenicu, a budući da je u pakiranju koje smo kupili bilo više nego dovoljno, posadili smo jedan dio u teglu koja je baš taj tren stajala na kuhinjskom pultu jer smo dan prije dokrajčili pekmez iz nje.
Dogodine sijem pšenicu samo u tegle, baš mi se sviđa kako vidimo korijenje i kako izgleda pšenica u staklu. A prije toga ćemo se definitivno okušati sa lukovicama tulipana.

Najveća muka sa postovima o božićnom ukrašavanju su mi ovi kratki dani. Dok dođem kući s posla već pada mrak, pa mogu slikati samo vikendom. A nikako da postanem blog štreberica koja subotom napravi fotografije za postove za cijeli nadolazeći tjedan.

Pletene božićne kuglice

Nema me, ne javljam se, što ne znači da nisam ništa plela.

Evo nekih kuglica koje sam radila za prodaju u splitskom dućanu Arterija, tko hoće lako mu objasnim gdje je. 

Mekane pisanice i ćoravi zec

Uskršnji ugođaj uselio se u moj stan. Jučer sam se sjetila da sigurno imam negdje po kući pletenih košara i sličnih ovosezonskih vrlo važnih klinaca, pa sam se bacila u potragu. Između košara raznih veličina i šarenih patchwork kokošiju, odluka je pala na košaru sa nekim blesavim ćoravim zecom, kojoj je sa strane visila prekrasna bojana pisanica. Ta je ljepotica morala dati svoju jajastu glavu da me podsjeti da slična remek-djela na krhkim ljuskama jaja nisu za moju kuću. Bubamaronja ju je uzeo, rekao „ooooooo, kako je lijepo“ i odmah se čulo: krc!

Zato sam ja plela ukrasne pisanice. To mi se strašno svidjelo, i da je Uskrs malo kasnije, tko zna koliko bi ih se još rodilo kod mene. Sreća da se guraju u raspored i drugi projekti. 

Dodatni touch dalo je ovo malo blesavo pile, za koje svi kažu da im izgleda više ko personalizirana kapula. Meni je baš slatko tako pupasto i šašavo. Mustra je sa drops design, brzo se pletu i stvarno su preslatki.

Pletena uskršnja jaja

Poželila sam malo obojati stan bojama Uskrsa, a i bila sam baš raspoložena za neki jednostavni mali projekt koji je brzo gotov i na koji ću brzo biti ponosna.Pa sam plela uskršnja jaja.

Jako su mi slatka, i mogu se raditi u beskrajnim kombinacijama, za puni proljetni ugođaj. Koristila sam upute sa ove stranice, i njime sam prvo napravila ovo veliko žuto jaje. Ono mi se učinilo nekako preveliko, pa sam ostale plela na sličan način, samo ne bih počela sa 9, nego sa 6 ili 7 očica.

Zgodni su za objesiti negdje, ili poslagati ih u košaru, a za jedno vam je potrebno maksimalno pola sata.
Do Uskrsa ima još više od dva tjedna, tako da kad mi dosade jaja, stignem preć na piliće i zečeve.

I wanted to add some Easter colors to my home, and I was in a mood for a simple mini project that would make me proud very soon.
So I started knitting Easter eggs. They are very cute, and can be made in endless combinations, for a real spring atmosphere. I used this pattern to make this big yellow egg.
It seemed a little too big, so I did the others in a similar way, I just started with 6 or 7 stitches.
They look cute hanging somewhere, or you can put them in a basket, and you need appx. Half an hour to make one. 

Two more weeks until Easter, so when I get tired of making eggs, there's time for some chicks and bunnies.

Pahuljaste kuglice

Za jednu blogericu, već kasnim s pričom o božićnom ukrašavanju.
Ove je godine prvi Božić u našem novom domu, i Bubamaronja je tek sad dovoljno velik da primjećuje to neobično vrijeme, tako da sam jako uzbuđena i željna da napravimo sve kako treba. Počela sam planirati kako ćemo ukrašavati već prije nekoliko tjedana, kada sam odlučila da ćemo bor okititi u bojama pauna: indigo plava + tirkizna + svijetlozelena + zlatna, uz možda malo ljubičaste.
Pauni su ove godine all the rage za nas koji pratimo Pinterest. Ono što su lani bile sove, sad su pauni :)
Nažalost, ponuda u dućanima ne prati taj trend, i nigdje nisam našla za kupiti paunova pera. Stoga smo se Bubamaronja i ja jedne sunčane subote zaputili na splitske Gripe, gdje na slobodi živi desetak pauna. Pronašli smo ih brzo, sve na hrpi, i onda se muvali po tom parkiću tražeći nije li im ispalo ikakvo zanimljivo pero.
Nismo pronašli nijedno ono veliko kitnjasto pero iz repa, ali smo našli puno malih modrih pera i velikih fluffy bijelih pera. Kolekciju sam nadopunila s nekoliko umjetnih pera koja sam našla na jednom inače prilično kičastom paun-ukrasu, i poubacivala sve u prozirne kuglice.
Potreban je puno bolji fotograf od mene da dostojno pokaže kuglice ovakvog tipa na fotografiji, ali evo bar otprilike da vam da ideju. Ove će kuglice, uz industrijski bojane, boru dati "ono nešto" drugačije, i meni su jako slatke.

Potrudit se ili ne?

Iako je popularno mišljenje da je vrijeme oko Božića najkičastije doba godine, zbog svog onog glittera, svjetlucanja i zvončića, što se mene tiče, Uskrs tu titulu drži i ne pušta. Što zečići, što pilići (i koke. I pijetlovi.), što leptirići, što pisanice... a obično sve zajedno (zečić nosi košaru sa pisanicama, oko njega pilići). Iskreno, rijetke su uskršnje dekoracije koje se meni sviđaju, odnosno, točnije bi bilo reći: rijetke su koje mi nisu grozne.
Ipak, mogu biti dovoljno iskrena prema sebi (i vama) da priznam: kad sam bila dijete, sve mi je to bilo fantastično. Sav taj šušur, i oni šareni bombončići-jaja, i svi ti silni zečići. Iako nisam odrasla u religioznoj obitelji, u to mi je vrijeme bilo najdraže skočiti do naših pobožnijih ogranaka za potpuniji doživljaj. Gdje bi baka nabrala pune kante trave, kako bismo od nje mogli napraviti 4 gnijezda. I skupljala ljuskice od crvenog luka još od Božića da bi ih bilo dovoljno za bojanje jaja.
Zadnjih godina su mi često blagdani ispadali kojekako, što me dovelo do sljedećeg zaključka: oni se ne događaju u kući sami od sebe. Mora biti (bar) jedna osoba koja će dobrano potegnuti da se sva ta šunka i šarena jaja pojave na stolu, i da sve izgleda posebno i drugačije. I iz raznih kulturoloških i evolucijskih razloga, to je uglavnom žena. Koja peče nešto cijeli dan, kuha nešto cijelu noć, i, ako se pita ukućane, pridaje daleko previše važnosti nekakvim glupostima kao što su leptirići na zavjesama ili boja ukrasnog lonca za cvijeće.
Ja sam bila krenula s pristupom „neću se toliko oko toga živcirati“, i moram reći da ga sad malo preispitujem. Problem je što mi se čini da takav stav obično ne stvara uspomene. Nije da mislim da se treba živcirati, nego sam već za neke protekle Božiće vidjela da, ako se netko ne potrudi, na kraju sve skupa ispadne sasvim običan dan. Što bi mi bilo i okej, da nema Bubamarca koji će još prilično kratko biti dijete koje u svemu vidi čaroliju.
Stoga sam pomakla orezivanje živice za kraj tjedna, kako bismo od listića i grančica mogli napraviti malo gnijezdo. Ćirim po dućanima ima li zaostale ljuske crvenog luka za bojanje jaja, jer su mi te "prirodne" pisanice daleko najljepše. A evo i par primamljivih craftova, za koje ćemo tek vidjeti koliko ću imati vremena:

Origami zečići

Pleteni viseći pilići

photo via Garnstudio

Božićno ukrašavanje vol 2

Evo još nekoliko slika božićnih điđa po kući koje sam poslikala još prošli tjedan, ali ih nisam stigla staviti na web.
Lanac od tikvica i vilin-konjica iznad prozora i ekipica na kredenci.

Sad kad je zapuhala bura napokon se uklapaju u sezonu. Svi nešto kukaju kako je hladno, a ja sam jedva dočekala da napokon prođe ono grozno jugo od kojeg sam se skoro onesvijestila na poslu prije par dana. Zrak je tako svjež i čist, nebo i more su savršene boje, a sunce, pa makar i zubato, je naprosto divno nakon one silne kiše. 

A na zimu se ne žalim, napokon mogu nositi sve one kape i šalove koje sam isplela. Sjećate se kako sam prije milijun godina obećala uslikati kapicu na sovice na Bubamarcu? Nisam zaboravila na to, on samo nije htio držati kapu na glavi duže od sekunde, a toliko mi je očito potrebno da upalim fotoaparat. Ali sad kad je zahladilo, odjednom mu nije problem zadržati je na sebi. Ovo nas je uslikao muž/tata prije nego smo izašli vani trčati za golubovima, ne kuže se baš sovice, ali se kuži da smo oboje umotani u pletivo. 

Blagdansko ukrašavanje vol 1

Kako ono reče; za božićno ukrašavanje treba prvo odabrati temu. Kod nas se tema "prirodnih ukrasa" nekako uvijek nameće, budući da imamo jedan vrlo specifičan prirodni ukras i inače, a pogotovo u ovo doba godine.

Naime, južni je zid trpezarije gotovo cijeli u staklu,a  odmah uz njega raste stablo naranče, koje baš negdje u ovo vrijeme postanu velike narančaste sočne kugle. Iako slikavanje kroz staklo, pa još i prema svjetlu, nije baš laskavo, pa na fotografijama nikako ne mogu dočarati kako to ustvari izgleda, otprilike je ovako:

Ovim putem se ispričavam svim mojim prijateljima koji nekad svrate ovamo jer znam da smo dosadili Bogu i narodu sa tom narančom, ali mi je doma smatramo već za člana obitelji. Nekako uvijek mislim da nam je uz nju jelka potpuno bespotrebna, iako se o njenoj nabavki još vijeća. 

Ipak, u duhu prirodnih ukrasa, skupila sam kraj posla nekoliko šiški. Zbog silnih kiša koje padaju zadnjih mjesec dana, morala sam odabrati one koje su relativno nedavno pale, jer su na onim starijima već izrasle nekoliko centimetara visoke gljive. Također, jedan kolega me upozorio da ih prvo unesem na neko toplo mjesto koje nije stan (podrum npr.) da izađu sve bubice koje su se unutra sakrile od zime, jer je imao neugodna iskustva da su se mnoge razmilile po dnevnoj sobi. Savjet sam poslušala, a nakon toga sam ih malo natapkala ovom snijeg-masom sa šljokicama koju sam pribavila u hobby-art shopu. Smjesa je super, može se nanosit i nožićem, ali ja sam je samo natapkala spužvicom po vrhovima šiški. 

Za sada, evo jednog jednostavnog detalja mog blagdanskog ozračja. Nekoliko šiški sam stavila u običnu staklenu vazu, zajedno sa Unicefovim ukrasima od tikvica, koji su mi apsolutni must have svake sezone. Radi se o pravim malim sušenim ukrasnim tikvicama (unutra šuškaju sjemenke) s ocrtanim jednostavnim motivima. Nažalost, ne vidim da ih više imaju u Unicefovom web shopu, ali svakako preporučam da bacite oko tamo, ili u njihov dućan u Ilici 8, jer uvijek imaju jako šarmante blagdanske stvari, a novac koji date ide za pomoć djeci. Ne znam što ima božićnije od toga.