Uglavnom, na dvije kante Jupolovog kreča stavio je neku veliku dasku kojih se stotine muvalo još po stanu. Rješenje koje izgleda zgodno samo prvih 48 sati nakon selidbe.
Onda nam je, uostalom, i zatrebao taj kreč, pa je umjesto kanti poslužila kutija s Bubamarčevim igračkama koje su ionako „na pauzi“ dok se on igra s nekim novijima.
Sad sam zaključila da je dosta tih improviziranih rješenja, i da to što nemamo TV ne znači da nam ne treba neka vrsta TV-stalka.
Enter: moja mala kredenca!
Nisam vam se ni pohvalila da sam dobila malu staru kredencu ovo ljeto. Jedna draga prijateljica me se sjetila kad su praznili stan njenog pokojnog barbe i pronašli ovaj pravi mali bombončić. Neko sam se vrijeme mislila šta da s njom radimo, ali mislim da će na vrhu stajati monitor, a polica i ormarić će postati skrovište Bubamarčevih igračaka i slikovnica.
Ovo je kredenca nakon brušenja.
Shabby loverice: ovo je najbliže shabby izgledu što će ona doći. Planiramo je obojati glatko bijelo, kako bi se uklopila u ostatak namještaja u sobi. Budući da su dječje igračke dovoljno šarene same po sebi, zasad je ne namjeravam ničim drugim dekorirati, a lako nadodamo još koji korak kad joj budemo mijenjali svrhu. Zasad, imamo pune ruke posla s njom, pravi obiteljski projekt.
4 komentara:
Pravo blago! Ja bih je doduše još ukrasila nekom diskretnom šablonom.:))
O daaaaa, pravi bonbon. Ovako jednostavno, bijelo, najljepše je.
Lijep pozdrav :))
Prekrasnoo, ništa više ne diraj, ostavi bijelo i to je to!
Ugodan novi tjedan, pozdrav:)
preslatki je :) :)
Objavi komentar