Svi oni koji su se IKAD IGDJE selili, znaju da taj proces uključuje i suočavanje sa nevjerojatnom količinom stvari koje posjedujemo. Svi se u jednom trenu zapitamo: za koga boga i vraga ja imam ovoliko stvari? Tko nosi ovoliko robe? Očekujem li redukciju struje pa zato imam toliko svijeća? Trebam li sve ove vaze, kutijice, naušnice, čaše u bojama, mirisne štapiće, ukrasne jastuke...?
Posebno enigmatično pitanje za mene je uvijek: u kojoj točki nešto što čuvamo prestane biti uspomena, a postane jednostavno komad smeća? Znate o čemu pričam, o kartama za kino ili omotima čokolade koje čuvamo zato što nas podsjećaju na neku dragu osobu ili događaj, najčešće iz teenagerskih dana.
U zadnje vrijeme je u medijima, a pogotovo na blogovima koje pratim, jako popularno to declutteranje. U ovakvim trenucima, čovjek razumije zašto. Zbilja nam ne treba toliko stvari i zbilja nam nekad komplicira život što od te silne hrpe ništa ne možemo naći. A kako se mnogo nas osjeća i psihički clutterano raznim emocijama, poslovima i brigama, jako je privlačna ideja da se riješimo dobrog dijela stvari i uvedemo malo asketizma.
Da se razumijemo, ja mislim da je to super. I trudim se ponekad natjerati u tom smijeru.
Ali, već sam razvila poseban osip koji dobijem kad vidim većinu tekstova o declutteranju i organizaciji prostora. Prva stvar, nekad mi se čini da ljudi od toga malo previše očekuju. Moja profesorica iz biologije u srednjoj školi uvijek je govorila „red u teci – red u glavi“, ali nakon 10 godina rekla bih da je to samo djelomično istina. Da iskoristim pomalo ekstreman primjer: zamislite osobu s opsesivno-kompulzivnim poremećajem (agent Monk, npr): puno reda u bilježnici i/ili stanu – a u glavi kaos. Red u teci nekima može pomoći da zadrže red u glavi, ali ne nužno. Ako želite red u glavi, preporučljivije je sređivati glavu nego stan.
Druga stvar, često su te upute za mene ekstremno stroge. Recimo, vidila sam puno uputa za declutteranje ormara koje kažu „nemojte čuvati odjeću koju ne nosite pod izlikom da ćete je jednog dana obući. Ako nešto niste obukli zadnjih godinu dana, bacite to ili poklonite/donirajte“. Moram reć da sam dosad puno puta bila sretna što npr. moja mama i teta to nisu činile. Jer sam se u zadnjih 10 godina nanosila raznih njihovih starih komada odjeće koji su bili u odličnom stanju. I one su mogle, kada je to izašlo iz mode, reći „ovo je možda čitavo, ali je tako odvratno i demode i sasvim sam sigurna da se točkice više nikad neće vratit u modu“. Srećom po mene, moja mama ne samo da je takve stvari čuvala, nego ih je preselila kroz 4 stana dok ih ja nisam opet obukla.
Nedavno sam zaključila da bi mi uz jednu haljinu dobro došao kožni kaiš. Dosad ih nisam nosila i nikad ih nisam kupovala, i sad sam gledala po dućanima gdje bih mogla naći neki na sniženju. I onda sam slučajno tumbajući po ormaru, pronašla punu vrećicu kožnih kaiša koje je mama spremila tko zna kad, kad ih je ona prestala nosit (ne sjećam se da sam ju ikad vidila s kožnim kaišem, tako da je to očito bilo davno). I odjednom imam i smeđi i crni i bijeli i crveni.
Da ne govorim da mi je tata pronašao, pazisad – PUNU VREĆU VUNE.
That said, ja još uvijek nisam protiv declutteranja. Samo mislim da je potrebno puno više mudrosti za procijeniti što vrijedi zadržati, a što ne. Kakva je vaša declutter – filozofija?
Broj komentara: 8:
Uf, mene jako živciraju sve te emisije o declutteranju! Mislim, zašto bih ja morala da imam isti standard o redu/haosu kao neko drugi? I ako nekome odgovara manjak cluttera, ne odgovara nužno i meni, ne? Zašto bi stan morao izgledati kao da u njemu niko ne živi? Naravno, ne mislim pri tom otići u hoardersku krajnost, ali clutter gives a place its soul! Clutter rules! :)))
E sad, pošto mi živimo praktično u podmornici, manjak prostora za odlaganje zna biti veliki problem. No, srećom, imam muža kojem nije problem baciti sve što smatra da mu ne treba odmah i sad pa tako nekako uspevamo da održimo ekvilibrijum. Da se ja pitam, nikad se ništa ne bi bacilo (među nama, još uvek imam sveske iz osnovne škole, al' nemoj nikom reći ;) ).
Super tema i zanimljiv osvrt. Ja sam pristalica decluttera jer sam hrčak i kad se uspijem prisiliti na declutter rješim se dosta smeća koje nakupim, ali ujedno i pronađem stvari za koje sam zaboravila da imam i na kraju napravim slobodno mjesto za nešto novo. Meni je definitivno potreban declutter, ali ti je odličan argument sa mamom i njenom starom odjećom, pa sad imam ispriku da neke stvari ipak sačuvam... :-)))
ja sam definitivno clutter, hrčak, samo skupljam, taložim, a kad već jedva virim van i sveg tog "blaga" i počnem se doslovce gušiti u tim svojim stvarima, onda odlučim; Vrijeme je za red, rad i prihvatim se posla. Sve što ne nosim i sve što mi je maleno, dam u dobrotvorne svrhe, blizu moje kuće je zgrada crvenog križa.....a ono što mi treba stavim na dvije hrpe - odjeća koju nosim po vani / odjeća koju nosim po kući....od crafterskih stvari; ono što će mi zatrebat kroz tjedan dana / ono što čeka neka bolja vremena ili inspiraciju....
knjige slozene po boji ne cine nikakav red,mozes si jos gori nered stvoriti a i ko garantira da su uklonjene sve suvisne?
ja bacam ali i ne bacam...rekla bi da pametno cuvam.Koliko puta su me samo nekoliko godina nenosene stvari razveselile ;))
meni se uvik dogodi da kad nešto bacim, e baš bi to za dva dana upotrijebila na ovaj ili onaj način. Zato su mi pune ladice robe koju nisam odvano obukla al bi mogla od nje napraviti cvjetiće, mašnice, narukvice, ogrlice, al nikako da sve dođe na red. Zato stvarno rijetko bacam stvari.
Hahaha, već znaš što ja mislim o pročišćavanju ormara, pa ću to preskočiti. :) Ja inače čuvam dosta stvari iz prošlosti - svoje prve crteže, pisanke, albume sa sličicama (imam kompletno popunjenu Sarah Kay!), čak imam male opanke koje doduše nikad nisam nosila, ali su toliko cool da ih ne mogu baciti. Bacam ono što mi ništa ne znači, ustvari, što mi smeta. Ali znam se vezati uz neke predmete koji mi nešto predstavljaju. Mislim da je to sasvim zdravo za psihu. A ovo kaj vidim sad na policama tu na slici je samo znak da osoba koja je tak slagala knjige i nije baš neki čitatelj... :)
Svi smo mi hrčci:) S vremena na vrijeme, kao i svima, dođe mi da napravim nekog reda, ali većinom to samo presložim malo drugačije. Ili prebacim na selo (puuuno više mjesta). Ali baš što se tiče robe, u vrijeme naših mama i roba je bila puno kvalitetnija i skuplja,a danas to nakon nekog vremena nošenja izgleda starije nego neke njihove "stare" stvari
Ja ponekad declutteram. Ali samo da napravim mjesta za druge stvari ;-)
Objavi komentar