Sukulenti

Jest da ne pišem, ali barem zalijevam. Nakon što sam neko vrijeme maltretirala svoje Facebook prijatelje slikama sukulenata u rastu, premještam se na ovaj medij. Još nema ni godina dana otkad sam pobadala svoje prve listiće, a na terasi imam pravu džunglu. Evo nekih "prije" i "poslije"

Ove biljke lijevo i desno preselile su u drugu posudu, a mala čuvarkuća sa sredine dobila je još jednu drugaricu, sad ih zovem divljakuše

Još jedna ekipa iz šalice, počela od samih listića: 

Prvi sukulent koji sam posadila prošlo ljeto, sada ima cijelu posudicu samo za sebe: 

I za kraj jedan nesukulent: kadulja koju sam donijela kao mali gomolj sa sela i posadila je u staru džezvu pronađenu na bakinom smeću

Klice pšenice i slanutka

Iako čak i mi uzgajamo najzimskije temperature ovih dana, ja sam, napredna kakva jesam, sva u proljeću. Između ostalog, u proljeće me uhvati želja za zdravijom hranom, a kada me češnjak i luk u hladnjaku, a krumpiri u podrumu podsjete da se priroda budi i klija, sjetim se da bih rado jela klice.
Klice sam probala kupovne još davno, nekoliko vrsta. Alfa alfa i rotkvica su preljute za moj ukus, sojine klice su mi odlične (i u varivima, umacima) ali sam ih pronalazila samo u teglama i konzervama nikad svježe. Favorit su mi pšenične klice, one su blage, čak i slatkaste. Pa sam ih jednom prije par godina krenula uzgajati u teglama.
Ove sam godine isto krenula po pšenicu, ali je nisu imali pa sam umjesto nje uzela pir. Pir je prilično sličan pšenici, ali zdraviji. Zato sam očekivala da će i klice biti sličnog okusa, pokazalo se - opravdano.
Par dana kasnije kuhala sam slanutak za ručak, pa sam šaku slanutka isto ostavila za klijanje, a slično namjeravam napraviti i sa lećom (ne želim baš imati previše klica u isto vrijeme pa da propadnu, tako da leća malo čeka).

Za one koji ne znaju, proces uzgajanja klica je maksimalno jednostavan. Možete uzgajati vjerojatno bilo koju žitaricu ili grahoricu. Sve što vam treba je jedna tegla, gaza ili komadić stare krpe, i šaka zrnja. Zrnje koje želite uzgajati stavite na 8-12 sati u vodu da se natopi. Preporuka je da ide do trećine visine tegle, da ima prostora za klijanje. Nakon toga ga isperete, izvadite eventualna loša zrna, i ostavite vlažno, ali ne da pliva u vodi, te pokrijte mokrom krpom ili gazom.Dalje ga trebate samo ispirati jednom do dvaput dnevno, da bude uvijek vlažno, ali da ne uhvati plijesan, i čekati dok ne narastu klice od 5-6 cm.
Moj je slanutak puno brže proklijao od pira (i puno su mu više narasla zrna), ali računajte da im treba otprilike tjedan do deset dana. Kad su gotove, možete ih držati u hladnjaku u zatvorenoj posudi nekoliko dana.

Jedno važno upozorenje: možda vam je to logično, ali svejedno želim naglasiti da za ovu svrhu koristite isključivo zrnje koje se prodaje za jelo. Dakle, nemojte ni slučajno uzgajati klice od pšenice koja vam je ostala neposađena od Božića, a ne znate joj porijeklo, jer je vjerojatno tretirana raznim opasnim kemikalijama.

Kako se te klice uopće jedu?

Svakako. Ja ih najviše volim same - uzmem prstohvat i sažvačem u prolazu. Idu dobro u sendviče, salate, razna variva i umake, a viđam ih i u receptima za juhe. Neki ljudi od pšeničnih klica miksaju sokove, kažu da su im one najbolje jer su tako slatkaste. Slažu se sa svačim i nikako mi nije jasno kako se nisu više zastupljene u našoj prehrani.
Osim, naravno, što mnogi ljudi kad čuju klice, prvo pomisle na - prenosnike bolesti.

Chevron džemper Sarah Lund - luda avantura

Baš sam sjedila , vrtila prstima i razmišljala šta bih plela, kada mi je prijateljica ukazala na dansku kriminalističku seriju Forbrydelsen. Glavna uloga u seriji je neodoljiva prilično autistična detektivka Sarah Lund, a glavna sporedna uloga su njeni pleteni džemperi.
Tako mi je prijateljica otvorila oči da vidim kako Europa naprosto ludi za njenim džemperima. I stvarno, ne samo Sarini, i druge junakinje u seriji nose lijepa pletiva, a posebno mi je simpatično što su svi ispleteni malo većim iglama od debljine vune, pa su nekako prozračniji, a vuna uvijek neka pomalo čupava.. ma baš da krenu sline svakoj pletilji.
I tako sam krenula plesti džemper iz treće sezone, jer me sjetio na jednu maminu končanu pletenu majicu koju sam davno voljela posuđivati. Ovaj plet u V obliku baš nekako lijepo pada i, kako bi mi Splićani rekli  - figura.

Photo via wool-rocks

Tražila sam patterne po Ravelryju, ali nisam našla nikakve upute, pa sam se savjetovala sa drugim pletiljama na forumu i smislila kako bih ga mogla i sama napraviti. Pa da objavim što sam na tom putovanju naučila, možda bude drugima od pomoći, ako ništa, barem mojoj Klaudiji.
Dakle,prvo što sam napravila je da sam u vuni s kojom mislim raditi isplela jedan mali V, da uvježbam to koso pletenje i da napravim procjenu koliko očica moram postaviti. Postavila sam 30ak očica i krenula naprijed nazad, prvih nekoliko redova u rebrastom bodu 2x2, a onda sam na pravoj strani na drugoj i predzadnjoj očici dodavala po jednu očicu, a u sredini plela 3 očice zajedno. Na krivoj strani plela sam sve krivo. Već nakon nekoliko redova pojavio se željeni oblik.

Kad sam to dovršila, oprala sam pletivo u mlakoj vodi, osušila ga i onda izmjerila širinu. Broj očica podijelila sam sa širinom i dobila broj očica po centimetru, a to onda pomnožila sa svojom širinom u dijelu gdje želim da mi završava džemper. Možda ove upute izgledaju nekome prebanalno jer je očito da se tako plete džemper, ali ja sam do sada imala sljedeće korake: pronašla sam pattern, downloadala pdf, otvorila i radila šta piše.
Odlučila sam plesti u komadu, od gore prema dolje, i pokušati izbjeći šivanje ako se bude dalo. Radila sam 5 redova u rebrastom bodu, malo se uvrće pletivo pa se sad mislim da sam mogla još pokoji, ali se nadam da će to prestati kad ga operem. Nakon toga sam prešla na glatki bod, spajalicama označila kraj reda i sredinu, tako da mi spajalice dijele prednji i stražnji dio. Na drugoj i predzadnjoj očici između svake dvije spajalice dodavala sam po jednu očicu, a točno na sredini između dvije spajalice plela 3 očice zajedno. To sam radila svako drugi red, a ove između plela ravno.
Svako 6. Red, u ovom koji se plete samo ravno, oduzimala sam po 4 očice, kako bih dobila neki oblik struka. Nakon 3 oduzimanja, plela sam ravno oko6cm i onda krenula na isti takav način dodavati po 4 očice.
Odlučila sam raditi u bijeloj i sivoj, a centralna pruga će umjesto crne biti boje ciklame (nisam se mogla odlučiti za monokromatski džemper nikako,valjda jer dolazi proljeće). Širina pruga je 15 redova, osim donjeg bijelog koji je širi, ima 19 redova.

I to je to zasad. Tijelo lijepo napreduje, a oko rukava malo brinem, jer se pruge moraju „kretati“ preko rukava i tijela u kontinuitetu (to se baš ne kuži na ovoj slici). Kad riješim tu zavrzlamu, javim vam šta sam naučila. Ako me dotad ne izda srce od sve napetije serije i te lude Sare koja stalno trči za ubojicama po nekim napuštenim i jezivim mjestima.

Majmun radi što majmun vidi

Postoje neki pinovi na Pinterestu koji su tako neodoljivi. Znate na koje mislim, to su oni koji se non stop pojavljuju s komentarima u caps lock, poput "THIS IS AMAZING, I MUST DO THIS!!!"
Ponekad sam malo skeptična jer mi izgleda prejednostavno i prelijepo, pa se pitam kako to prije nigdje nisam vidjela. Ali, odlučila sam isprobati par stvari.

Jedna su ovi tulipani u čaši

Image found here 

Iako su ovi tulipani samo u vodi, ispod njih na pinterestu kažu da se u čašu stave prozirni ukrasni kamenčići, na njih položi jedna ili više lukovica, a zatim stavi još malo kamenčića oko lukovica da je drže. Voda se ulije do ispod lukovica, kako bi one  pustile korijenje koje možemo vidjeti, i stavi na mjesto gdje ima svjetla. 

Prozirnih kamenčića, srećom, imam. Ili barem nečeg dovoljno sličnog. Naime, prije više godina prolazila sam pored autobusne stanice kojoj je netko razbio one bočne staklene zidove. Otkrila sam da su ti komadići jako lijepi, i nisu oštri, pa sam ih pokupila koliko sam mogla i donijela kući. Kasnije sam još neko vrijeme trpala kamenčiće u torbu kada bih prolazila pored razbijenih stanica, što je u ovom gradu začuđujuće često. 

Kamenčiće sam držala u jednoj posudici kao ukras, a dio njih sam polijepila na jedno ogledalo običnim univerzalnim ljepilom, i dan-danas ga krase. 

Uglavnom, isprala sam svoja skoro zaboravljena stakalca i ubacila ih u vazu, na nju poslagala 5 lukovica tulipana, učvrstila ih malo i dolila vodu po uputama, tako da sada samo čekamo. Nadam se da će uspjeti, ne samo zbog tulipana, nego mi se projekt čini i kao dobar način da Bubamarac nauči kako rastu biljke, da sam vidi kako puštaju korijenje, a prema gore se razvija zelena biljka. 

Drugi pin koji mi je totalno neodoljiv je onaj sa sijanjem limuna iz sjemenki, ali o tome detaljnije kada sve to ekšuli napravim. 

Zeleni prst

Kod nas je sunce i meni je duša već pomalo u proljeću, pa evo u to ime biljni update. Moj vrt sukulenata odlično napreduje, te divne biljke upravo uživaju kada ih zaboravim i niti ne pogledam po, recimo, desetak dana. Ovo je razdivljana ekipa koju sam posadila ljetos: 

Već mjesecima kradem grančice gdje god ih nađem, i badam u svoje posudice, a jedan mi je prijatelj donio po listić od svega sukulentastog što je našao na balkonu svojih roditelja. Položila sam te listiće na zemlju i SVI su se primili.

Za primanje tih malih "startera", kojima ne treba puno ni mjesta ni zemlje, koristim stare šalice. Seka mi je poklonila ove divne vintage šalice koje su mi ustvari nepraktične za originalnu namjenu, pa su ostale u kutiji dok se nisam sjetila da ih mogu ovako upotrijebiti. 

Na isti način upotrijebila sam i čajnik iz seta

Ovu sam puzavu viseću biljku (oprostite mi, bolji poznavatelji cvijeća, ali nemam blage veze kako se šta zove) donijela od bake, staro lišće joj je s vremenom požutilo, a ona je za ovu sezonu pustila hrpu malih rozetica - očito ima velike planove. 

Toplo za uši u 2013

Nova godina počela je sa dvije uspješne kape. Jedna je za mene, napravljena od „reciklirane vune“ koju sam isporila od nekog starog šala. Inače nisam ljubiteljica šatirane vune, jer volim raditi razne patterne, koji se ne vide tako dobro u šarenilu, ali ovdje mi se boje jako sviđaju, pa se nametnuo uzorak za kapu koji sam već proglasila mojim all time favorite: wurm. Ovo je sad već mustra koju sam najviše puta upotrijebila, i sasvim sigurno mi ovo nije zadnja crvica.

Kapa mi je baš slatka, taman vrećasta koliko treba, taman šarena koliko treba. Inače imam to čudno prokletstvo da nikad nisam zadovoljna kapama koje sebi ispletem, uvijek bi trebale biti malo nekakvije, i mislim da je ovo prvi put da sam zadovoljna. Eto, sve je moguće.

Drugu sam kapu isplela za prijateljicu, i baš sam uživala u njoj. Vuna je tako fina i meka, a uzorak Mont royal taman dovoljno izazovan. Radila sam sa dosta debljom vunom i iglama nego što je predviđeno, pa sam smanjila dio u garter stitchu na 10 očica (umjesto 24) i dobila taman veličinu. Vlasnica je zadovoljna, a ja sam je jedva stigla barem nekako uslikati.

Inače, zanimljiva mi je razlika u načinu na koji nosimo kape, ja je uvijek namjestim ovako nisko i onda ispadne dosta vrećasta. A prijateljica je više voli dublje navući na glavu, kad sam je vidjela na njoj- potpuno druga kapa. Ali zadovoljava i moje i njene kriterije.

Još vunenih ukrasa

Još o božićnom ukrašavanju. Ove godine sam okitila bor kuglicama od lani, i ustanovila da mi nešto fali. Kupili smo umjetno drvce koje je dosta tamno samo po sebi, i trebalo mi je nekih svijetlih ornamenata da ga dignu. Pa sam se sjetila bijelih klupko-kuglica koje sam radila isto za prodaju, a na kraju zadržala.
Inače sam bila jako skeptična prema ideji pletenih kuglica, jer od njih očekujem da budu sjajne, a nema puno takve vune. Bijela je iznimka, obična bijela fluffy vuna daje kuglice koje izgledaju kao grude snijega. Lijepe su mi i ove namotane kao klupko

I ove kukičane

A iznad svega, ovaj Smitten garland. Zamišljen je kao adventski kalendar i trebale bi biti 24 rukavice, ali aj sam od početka odlučila da će ih biti koliko bude. Šest po šest, za tri godine imam cijeli niz.

Pšenica u tegli

Kad su djeca u kući, nema zabušavanja sa sezonskim ritualima. Ove je godine Bubamaronja sam sijao pšenicu, a budući da je u pakiranju koje smo kupili bilo više nego dovoljno, posadili smo jedan dio u teglu koja je baš taj tren stajala na kuhinjskom pultu jer smo dan prije dokrajčili pekmez iz nje.
Dogodine sijem pšenicu samo u tegle, baš mi se sviđa kako vidimo korijenje i kako izgleda pšenica u staklu. A prije toga ćemo se definitivno okušati sa lukovicama tulipana.

Najveća muka sa postovima o božićnom ukrašavanju su mi ovi kratki dani. Dok dođem kući s posla već pada mrak, pa mogu slikati samo vikendom. A nikako da postanem blog štreberica koja subotom napravi fotografije za postove za cijeli nadolazeći tjedan.