Ugh!

Prije par dana sam naišla na jedan jako sladak uzorak za kapu i bacila se na pletenje. Još sam se zezala da ne znam kome je pletem, jer svi imamo kapu, ali ja je moram napraviti,a vlasnica će se već neka pojaviti.
E, pa, svemir se pobrinuo za ostalo. Ovdje puše takva bura da mi je danas skinula Felicity kapu s glave i odnijela je pravo u more.

Gledala sam neko vrijeme bih li je mogla dohvatit, ali toliko je puhalo da me uhvatio strah da i ja ne završim s njom, pa sam je ostavila. Kolega je bacio neke vrše u more parsto metara dalje, pa sam ga nazvala i rekla "ako uhvatiš kakvu kapu, vrati mi je". Ali ne znam kuda idu morske struje, pa ako je netko ugleda na području Kaštelanskog zaljeva, neka mi se javi.
Ne mogu vjerovat. Još sam je na Ravelryju nazvala "Srećica", a nisam stigla ni sliku uploadati. 


A moram dalje plest, šta ću jadna :)

Zdravo po malo

Kad je Bubamarac tek počeo jesti pravu hranu, bila sam sva nabrijana kako ću ga hraniti zdravo. Usta su mi bila puna riječi poput "quinoa" i "amaranth", a apsolutno sam zazirala od raznih kupljenih pudinga i čokolada koje se reklamiraju da su "baš za djecu jer imaju puno kalcija", a ustvari su table šećera sa bojama i konzervansima.
Srećom, stvarni život ispuše te pretjerano entuzijastične balone, i ja sam u međuvremenu napravila korak-dva prema konformizmu, pa moje dijete povremeno čak i :shock: jede čokoladu (samo malo!).
U cijeloj toj zdravo-nezdravoj raspravi, evo moje filozofije: ako možemo neke nezdrave navike zamijeniti zdravima - to već vrijedi. Recimo, umjesto slatkiša i čipsa grickati suho voće.Obično grickamo ono što imamo doma, a ako na neki dan baš želimo čokoladu, a ne brusnice, otić ćemo do dućana po čokoladu i to je već okej.

Budući da Bubamarac jedno vrlo živahno stvorenje, trebaju mu neki snackovi između obroka, pa mu često dajemo neke keksiće, koji su uglavnom napravljeni od bijelog brašna, maslaca i šećera. To sam vidjela kao zgodan prozor da se ubaci malo više cjelovitih žitarica u prehranu, tako da napravim jednostavne i relativno zdrave kolačiće. Tako je nastao ovaj recept za waffle od heljdinog brašna:


2 jaja
3 kašike šećera
250g pomiješanog heljdinog i bijelog brašna (recimo u omjeru 2:1)
pola praška za pecivo
125g maslaca (otopljenog)
1 žlica meda (ja je stavim da se opusti skupa s onim maslacem)
sok od jedne naranče, ribana korica naranče i limuna
prema želji malo jogurta ili vrhnja, jednom sam naribala i pola jabuke unutra


Kao što vidite, recept nije baš skroz zdrav, ja volim umiješat malo bijelog brašna u ova integralna jer mi inače bude pretvrdo i prejako. Heljda nema neki jak okus, i waffli su taman zgodne veličine za zgrabit jednog usput, tako da brzo nestanu. Dovoljno da nema šanse da ih uslikam, to je sigurno. A da ne kradem sad tuđe slike, amo jedan post bez fotki.

50 divnih ljudi and a giveaway

Malo sam odlutala od bloga zadnjih dana, ali vidim da to ne znači da su i ostali. Dođem jutros i otkrijem da sam dobila i 50. followera!

To uopće nije mala stvar i ja ću se sad lijepo zahvaliti svima koji su stisli follow, i čestitat ću sebi što još nisam odustala od ovog bloga. Ima među čitateljima nekih mojih starih prijatelja koji su dosad svjedočili ne jednom mom blogovanju koje je završilo kad mu je slava bila na vrhuncu, i oni mogu posvjedočiti da je ovo najduže što sam dosad tipkala.

Uglavnom, red i način bi bio da napokon napravim giveaway, dok nisam dobila nagradu "najsebičnije blogerice". Već ja to neko vrijeme mislim, i nešto sam pravila za tu svrhu, a onda me uhvatio strah da "šta ako ovo nije dovoljno dobro da bi to itko htio dobiti?". Mislim, drugo je kad poklanjam svojim prijateljima, oni su mi skloni od ranije, pa su malo manje kritični.
Ali vježbala sam par dana pletenje uzoraka s različitim bojama, pa vam nudim ovu torbicu za mobitel na leptirića.

Malo je zimska jer je pletena i vunena, a proljetna zbog boja, pa se valjda nekom uklapa. Po veličini najbolje odgovara otprilike za Iphone, HTC i Blackberry, dakle ove malo veće, kockaste mobitele. Ali prema želji dobitnika, spremna sam napraviti i manji na sličan mot, to ćemo se već dogovoriti. Također, po želji dodam i jedno malo dugme i trakicu da se može zakopčati.


Ako je želite, trebate napraviti isto što i svugdje:

1. postati follower ako niste među ovih 50 (ne boli i ne košta)
2. ostaviti komentar (isto tako)


i imate opciju da razglasite giveaway onima koji bi mogli biti zainteresirani. S tim da u obzir dolaze samo stanovnici exYu, dalje od toga ne šaljem bome. Sve skupa traje do kraja ponedjeljka, 28.2., a u utorak će Bubamarac izvući jedan papirić iz (svoje nove) kape. Eto.


Za one kojima pletenje i nije baš zanimljivo, imam još nekoliko podviga kojima se želim pohvaliti, ali slutim da će mi kroz nekih mjesec dana završiti pletačka sezona, pa krećemo s drugačijim projektima, nemojte me još otpisati. Ili nedajbože prestati pratiti.

Mudra sova čuva smartphone

Okej, prva stvar: ove sovice mi nikad neće dosadit. Koja ingeniozna mustra, tako jednostavna a tako šarmantna! Uglavnom, imam još planova za sovice, pa se nadam da vam nisu već dosadile.
Druga stvar: jesam li ja jedina koja smartphone-ove doživljava kao nježne duše? Stalno ga nešto moraš mazit, a bome i punit prilično često. I uvijek kad ga stavljam u torbu brinem da će nešto sada taknuti nešto i trigerati nešto. Što me dovodi do
treće stvari: kako mi dosad nije palo na pamet plesti torbice za mobitel? Dovoljan je svaki mali komadić vune, brzo se napravi, a taj mali prostor je taman za poigrati se nekim mustricama i idejama bez puno pritiska. Za ovu sovicu mi je trebalo sat vremena uz TV, i već sam mislima na nekim ambicioznijim projektima.

Nadalje, to je sad četvrto: ne znam kako se dosad nisam sjetila da mogu mustru pratiti na mobitelu. Kad je već tako pametan. S tugom sam se sjetila onih grijača na listiće koje sam plela nespretno sjedeći ispred laptopa jer se nisam sjetila da te iste upute mogu downloadati na mobitel i plesti bilo gdje.

I, da budemo i dalje u raspoloženju, i slikala sam je mobitelom. Na lošoj rasvjeti jer je sunce pobjeglo prije dva dana, kad je Torcida pokazala da zna i sama zapalit nebo.

Evo i mene s nagradama

Moguće je da su me druge blogerice već u sebi prozvale Ona koja ignorira nagrade. Nadam se da mi nisu uzele za zlo, i da nisu pomislile kako sam nezahvalna. Iskreno me razveselilo kad me se svaka od njih sjetila, i još popratila dodjelu nagrade s nekim lijepim riječima. Ali to prosljeđivanje nagrada nije nimalo jednostavan posao.
Dakle, da postrojimo, kronološki:

Simply mi je dala nagradu:

Za nove blogere i one koji nemaju puno sljedbenika.

I još me tako slatko pohvalila, da sam pomislila „asti šta je super ta cura, i ja bih bila ko ona“.

Onda moja omiljena kolačarica Just cake girl koja mi je poslala nagradu 12 blog awards (curo moja draga, sreća pa živiš u Varaždinu, jer da si mi bliže svaki bi misec morala kupovat robu broj veću)

 

Pa mi je Melanzana dodijelila nagradu laskavog naziva

I sad zadnja Persa sa isto tako laskavom

Zgodna hrpica, ha? 

Evo par blogerica kojima ih ja prosljeđujem. Da baš ne biram po desetak blogova za svaku nagradu, to ćemo grupno riješit: cure, odaberite si neku koju nemate ili koja vam se najviše sviđa. Ostala ekipa, obavezno pogledajte ove blogove: 

Prstići vješti s iglicama i kukicama:

Heklica
Honeysuckle
Miranda

Prstići vješti s krpicama i perlicama
naldor
nakiTIĆ
Little wonder

Ko će nas razveselit ako nećemo sami sebe

Nedavno mi je bio rođendan, nećemo puno o brojkama. Prošle sam godine isprobala, i odlučila uvesti u tradiciju da sama sebe darivam za rođendan, da si kupim neku makar i sitnicu, ali da je samo za maženje i tetošenje sebe. Tako sam se ove godine odlučila počastit s par ručnih radova ljudi koje već mjesecima pratim i divim se preslatkim stvarima koje izađu iz njihovih prstiju i duša. 

Ako se znate veselit ko malo dijete, onda će vam ovakva vrsta šopinga biti super stvar. Kao prvo, zabavila sam se samo tražeći i birajući šta bih naručila. A od dana kad su mi cure javile da je pošiljka u pošti, stalno sam znatiželjno ćirila u sandučić. I onda, naravno, veselje kad sam se napokon dokopala poklona. 

No, da ne duljim, evo čime sam se počastila. 

Od Nakitić sam naručila lančić na ključić s točkicama. Presladak mi je ovaj starinski ključić u djevojačkom ruhu. 

Iako mnoge cure rade prekrasne krpene cvjetiće, što se mene tiče kraljica hrvatskih krpenih cvjetića je Izzy. Sad i ja imam jedan njen rajf, sa finim sivim cvjetićima, i perjem koje je za mene bilo presudni detalj. Rajf je došao u ovoj finoj vrećici, za koju pretpostavljam da je također Izzy šivala. 

Nedilja

Da, znam, nije više. Gledajte na to kao na one situacije kad vam netko čestita rođendan dan kasnije, i time vam produži uživanje u rođendanu.
Vikend je bio čisto gušterski; bili smo na igralištu i na plaži, pa onda još pomalo u dvorištu oko kuće. Bubamarac je zalijevao cvijeće vodom iz kantice (naučio je odnijeti kanticu do gume za vodu, staviti gumu unutra i krenuti prema pipi, srećom nema dovoljno snage da je otvori. Još.), prenosio stvari uokolo i, naravno, meo suho lišće. Ja sam ga pokušavala uslikati a da ne dokumentiram samo vjetar koji napravi kad projuri pored mene.

 

 Mama, vidi maca! Idemo za njom!

Mislim da sam uhvatila njegov prvi susret s macom u kojem ista nije prestravljeno pobjegla.

Locked out

Kad je ovako sunčano i toplo, lijepo se vidi da su dani odužili. Još nedavno je bio mrkli mrak kad se vraćam s posla, a danas me dočekalo pravo proljetno poslijepodne.

Dočekalo me i neugodno iznenađenje, jer su Bubamarac i njegov dida otišli u šetnju po kvartu i za sobom zaključali kuću, ne misleći na to kako sam ja jedna neodgovorna osoba koja ne nosi ključ od kuće sa sobom. Nakon što sam izvidila i otpisala alternativne načine ulaženja u kuću, nije mi preostalo ništa drugo nego sjesti na sunce i uživati u vrtu. 

Kad je guštanje na suncu u pitanju, uvijek računajte da će vam neka maca doć pravit društvo. Začas se u blizini pojavila Tigrica, mlada i prekrasna maca koja bude malo kod nas, malo kod susjeda. Pa sam malo na njoj isprobavala fotoaparat na mobitelu. 

Uhvatila sam i sebe kako sjedim ispred kuće i grije me moja nova Felicity kapa. Isparala sam šal koji sam napravila prije par mjeseci i napravila bulky beretku. 

Koju minutu nakon ove slike čula sam susjedu kako viče "ma ko je mali šećer?" i zaključila da se Bubamaronja približava, a s njim i ključevi. 

Bolero

Netko se možda sjeća da sam spominjala jedan bolero koji sam isplela skoro cijeli prije dvije godine, a nikako da ga dovršim i pripremim za nošenje. Tad sam bila zamislila na njemu neke dugmiće koje još nisam pronašla, tako da im je očito suđen neki drugi projekt, a u međuvremenu sam ja ovaj bolero sasvim drugačije zamislila.
Sirotan je ležao u vreći toliko dugo, a doslovno sve što je trebalo napraviti je uvući sve krajeve i našiti dugmiće. Nekad tako stvari neće i neće da se završe, dok nisu spremne.

Nešto mi je falilo na njemu pa sam našila jednu ružicu koju sam ranije napravila, a nisam znala kamo s njom, i baš se slatko uklopila.

Ovo je strašno jednostavno i brzo za napraviti, totalno ga preporučam i za početnike. Upute se mogu besplatno dignuti na Ravelryju. Usput, tek sam sad skužila da se zove Anthropologie inspired capelet, tad nisam ni znala za taj fantastičan dućan. Kojem bi netko trebao dati nagradu za Trgovinu koja najviše inspirira.

Kako isplesti ... korisni linkovi

Ovo je jedan post koji je totalni višak za iskusne pletače, a naravno, nezanimljiv za one koje ne zanima pletenje. Međutim, kako vidim na statistikama da neki ljudi dođu ovamo sa Googlea tražeći „kako isplesti nešto“, zaključila sam da bi bilo korisno ostaviti par savjeta.

Dakle, ekipa, ja u pravilu ne pišem upute za pletenje stvari koje sam isplela iz dva razloga: jer nemam baš toliko vremena i jer to već sve negdje piše.

Kad gledam na svoje pletenje, mogu ga vrlo jasno podijeliti na ono prije i ono od trenutka kad sam otkrila Janin blog. Ne znam kako, ali do tada mi nikad nije palo na pamet da bih o pletenju i kukičanju mogla nešto pronaći na webu, iako sam tamo bila non-stop. Otkriće Janinog bloga, pa prvo pletenje po nekim mustrama koje sam tamo vidjela, a onda odlazak od tamo u more drugih linkova značio je za mene početak istinske ovisnosti. Koja se, srećom, privremeno ugasi bar u ljetnim mjesecima.

Za one koji ne znaju plesti, ne mogu uhvatiti baku da ih nauči, a znaju engleski: sve možete naučiti na netu. Zbilja sve. Imate korisnih snimaka na youtubeu, a ja sam sve osim pravo i krivo očica naučila na www.knittinghelp.com. Što je samo jedan od mnogo takvih siteova, rekla bih.

Što se tiče čitanja uputa na engleskom, ne dajte da vas to zastraši. Izgleda čudno, ali brzo se uhvati mot, i obično u uputama pišu detaljnija objašnjenja za sve šifre.

Brojni su linkovi na korisne izvore inspiracije i uputa za pletenje, i jednog dana ću ih postaviti sve sa strane. Zasad, moram spomenuti samo jednu stvar. Ravelry.

Ravelry je socijalna mreža za pletače i kukičavce (ha! Totalno ću koristit tu riječ u budućnosti!) prema kojoj je Facebook mala beba. Tamo možete pronaći milijune besplatnih mustri, i još toliko onih koje se nešto plaćaju, svaki projekt možete vidjeti kod drugih ljudi, i usporediti kako ispada s različitom vunom, pohvaliti se svojim radovima, učlaniti u grupe koje imaju manje ili više veze sa pletenjem..  Ali smatrajte se upozorenima, tamo ćete potrošiti vremena i vremena, i kad jednom vidite šta sve ima.. avaj! Od jednostavnog do kompliciranog i nazad. Još vam ljudi lijepo označe koliko je teško.

Knitting is the new yoga – kažu Ameri. Ili kako je jednom davno moj prijatelj primijetio: „I XXX isto plete. Ja ne bih nikad rekao, jer ona izgleda kao netko tko će u 3 ujutro ići od stola do stola i gledat u kojoj boci još ima piva.“. (Ide piva prijatelju ako se prepozna).

Lisnati grijači

Neki dan mi je jedna prijateljica rekla „Sve žene do 30 godina koje poznajem pletu.“. To je zagrebački trend. U Splitu situacija nije ni slična, još smo u debeloj manjini, ali neke od nas su vrijedne za petoricu. Usta moja hvalite me.
Nakon tjedan dana čistog proljeća, opet je zaburilo i zaledilo i svi hodaju ulicom brzo i stisnuti sami u sebe. Zato sam dva dana plela ko opsjednuta da završim svoje nove grijače za ruke. Iako se čini po nekim mojim ranijim postovima da ih imam miljardu, to je samo varka. Znate ono kad vas uhvati panika jer NEMATE NIJEDNU NOSIVU TORBU, a onda vas muž (ili već netko s muškim mozgom) pita kako je to moguće kad imate cijeli jedan ormarić pun torbi. „Ali ti ne razumiješ“ je jedini mogući odgovor na to.
Uglavnom, imala sam lijepu vunu i želju za pletenjem, pa šta da se čeka. Već sam odavno zaljubljena u grijače na listiće, otkad sam ih vidjela kod Heklice (također, ovih dana sam napokon skužila da Heklica s tog bloga i Fridica s Ravelryja nisu ista osoba. Who knew! U moju obranu, osim što imaju nadimke umanjenice, obje stvarno prekrasno pletu, i odabiru uzorke koji su baš po mom guštu. Cure, ako sam vam dosad rekla nešto pomalo nesuvislo, to je radi toga).
No, evo ih. Ukućani će posvjedočit da sam ih danima plela ko sumanuta. Šta ću, opsjednuto pletenje mi je najdraža vrsta pletenja.

Stvarno nisu teške, samo pratiš upute. Ovo mi je prvi put da sam radila palac, dosad sam izbjegavala prste raznim metodama, ali sam se odlučila suočiti sa svojim strahom. Ipak, da ne pretjeramo, ostale sam prste ipak preskočila.  Ne samo zbog lijenosti, nego i zato što je vuna s kojom sam radila malo deblja od preporučene, pa bi to oko prstiju izgledalo prečudno.
Kako mi se nije dalo printati uzorak, plela sam uglavnom pred laptopom. Ponekad bih se uvjerila da sam sve zapamtila i krenula sama, i uvijek bih pogriješila i morala se vraćati. Tako da to ne bih preporučila, osim ako ste jako pametni.

Neplanirane jaffa kuglice

Prije par dana sam išla napraviti cupcakes od naranče po receptu od Just cake girl, koji su mi za Novu Godinu ispali fantastično. Stvarno su jednostavni i prefini za jesti, čak i samo kao muffini, bez onog šlaga gore.
Ne znam što se dogodilo, ali nagađam da sam malo pretjerala sa praškom za pecivo. Muffini su narasli do neba, a kad sam ih izvadila bili su cijeli napuhani i mrvili se na sitne komadiće. Ukusne komadiće, ali bilo je jako nespretno za jesti.
Onda sam se sjetila kume moje sestre i njenih fantastičnih jaffa kuglica. Kad sam je jednom pitala za recept, rekla mi je nešto u stilu: samelješ nekoliko kutija jaffa keksa, u to umiješaš jednu rastopljenu čokoladu za kuhanje, staviš sve u frižider na par sati i oblikuješ kuglice.
Tako sam i ja smrvila to mrvljivo tijesto, dodala jednu čokoladu za kuhanje, još mrvicu maslaca i soka od naranče, i ostavila preko noći u hladnjaku. Ujutro sam napravila kuglice od smjese, i uvaljala ih u kakao. Koji fantastičan desert, još i bolji od onih muffina.

Iglice

Evo mene napokon s pauze. Bila sam tjedan dana u Sloveniji sa 50 djece i jako sam sretna što je to prošlo, pa mogu preslagivati uspomene dok mi se ne učini da mi je bilo fantastično. Ustvari, bila sam bolesna dio zimovanja, i još se nisam u potpunosti oporavila.
Dok sam pripremala stvari za put, zaključila sam da je nedopustivo da idem s nekom od svojih zelenih ili smeđih kapa, budući da su mi jakna, skijaške hlače i rukavice u plavo-ljubičastim tonovima. Stoga sam uzela klupko svijetloplave vune (koje se nikad neću riješiti) i plela ko blesava dva dana jednu sasvim običnu kapu, na koju sam nakačila jedan već postojeći cvjetić. Sve je bilo nabrzinu i traljavo odmjereno, ali poslužilo je svrsi. Obratite pažnju na dokaz A koji, osim kape, pokazuje i koliko sam točno sretna kada nakon duge šetnje dobijem krafnu. Ko psić.

Sad kad sam se vratila, napokon sam na najavljenom godišnjem. (Ne, zimovanje nije bilo godišnji). Prije polaska imala sam u glavi cijelu listu kućanskih poslova koje namjeravam napraviti, a za koje inače nemam vremena, a glavni cilj bio mi je declutterati našu sobu. Nekoliko dana sam doma, i već mi je motivacija upala u dubok ponor, budući da mi je već puna kapa kućanskih poslova kojih uvijek ima puno više nego vremena. A kad vidim količinu cluttera u sobi (imamo li mi riječ za to?) pobjegnem glavom bez obzira.
Kamo? Vani. Vani su oni prekrasni dani kada ti ne treba ni jakna, a nekome sam obećala puno šetnji i igri u parku.
Uglavnom, opet pletem. Prijateljica mi je poželjela kapu, pa sam prošetala do najbližeg dućana s vunom da vidim hoću li nešto naći, iako inače imaju katastrofalan izbor. Dočekalo me ugodno iznenađenje; ne samo da su se opskrbili finom i kvalitetnom vunom i malo preuredili čitav dućan da ima "šušta i gušta", nego sam prvi put doživjela da sam vunu kupila od muškarca. Koji zna koliko je vune potrebno za jednu kapu.
Kupila sam neku finu i mekanu kombinaciju merino vune i mikrofibre, pronašla novi pattern (za beretku, koji je zasad vrlo jednostavan, a vidjet ćemo koliko je efikasan) i sad guštam ko prasica. Fina vuna i novi uzorak najbolja su kombinacija za uživanje u samom procesu pletenja. I još jedna novost, po prvi put svih ovih godina koristim markere, točnije šarene spajalice koje mi pokazuju kada moram dodati ili oduzeti očicu. Evo kako to izgleda zasad:

Još sam otvorena za pisma podrške da ipak declutteram svoju sobu. Pokazala bih vam kako to sad izgleda, ali me je sram. Recimo samo da je cijeli jedan mali stan smješten u tu sobu, u kojoj je već spavala cijela jedna adolescencija, a onda je došao još jedan mali čovjek i sa sobom donio more stvari. Brrrrrr, idem čitat šta su drugi radili da prestanem mislit na tu jezu.

Na pola puta između Božića i Nove

Drage blogerice i ostale čitateljice, a bit ću tako stereotipna da pretpostavim da ovaj blog čitaju uglavnom žene, prije svega da poželim Sretan Božić svima koji ga slave. Kod mene je bila ludnica zadnjih dana dovoljna da nisam stigla postaviti niti neki post-čestitku, ali nadam se da su vam na taj dan čestitali mnogi puno važniji ljudi od mene. Uživo i stvarnim stiskom ruke i poljupcem, po mogućnosti.
Ja ću ovaj Božić pamtiti po tome što smo količinu poslova sveli na taman onu razinu koja nije preumarajuća, jer nema mi ništa gore nego kad si za važne prilike zamislimo da želimo napraviti previše toga, i na kraju smo umorni, živčani i iscrpljeni kad bi trebali uživati. Dovoljno je doživjeti jedan Badnjak na koji se svi međusobno svađaju oko kolača, pospremanja i sličnih besmislica da zaključiš „OK, ovo je krivo, nećemo to više nikad raditi“.
Ipak, nije da nije bilo. Mama je napravila nekoliko vrsta kolača, ja sam na Badnjak ispekla Gastodivine fritule (inače moj apsolutni favorit po pitanju kulinarskih blogova, ako je netko još nije otkrio neka to učini odmah. Recepti su joj taman pravi omjer jednostavnog i kompliciranog, običnog i neobičnog, da je u mom uredu bookmarkana na svakom kompjuteru), a za Božić smo punili jednu malu tuku nekim od klasičnih američkih punjenja i to je bilo fantastično. Dan poslije smo otišli kod mojih bake i djeda na jedno malo selo u Dalmatinskoj zagori, i možete samo zamisliti koliko je netko od nas tamo uživao. Što od trčanja po dvorištu, igranja po kući, hranjenja koka, maženja kozlića, gledanja mačića, bio je toliko uzbuđen da je jedva malo odspavao poslijepodne, a kad smo sjeli u auto putem kući, održao nam je desetominutni uzbuđeni govor, kao da prepričava što je sve doživio.

I još bih se htjela zahvaliti svima koji su svraćali ovdje, ostavljali svoje komentare i puno puta me razveselili ohrabrujućim riječima. Drage cure, vjerujem da i same znate koliko to puno znači. Također, zahvalna sam i na svim blogericama koje ja pratim, a koje negdje već, u ovoj ili nekoj dalekoj zemlji, žive svoje živote i inspiriraju me svojim radovima. Upravo je nevjerojatno koliko toga sam naučila otkad sam otvorila ovaj blog i počela pratiti druge. I jedna od najdragocjenijih stvari ove godine bili su mi trenuci kad sam vidjela neki tutorial, pomislila „MORAM to napraviti!“ i nisam imala mira dok nisam sašila cvjetić, spalila latice, zalijepila salvetu. Iskreno, nadam se da sljedeća godina donosi više ostvarenih maštanja, počev od mog dvotjednog godišnjeg odmora nešto nakon Nove Godine.
Sad me čeka malo gužve, ako uspijem možda se javim kojom riječju sa zimovanja u Sloveniji, a ako ne, pišem vam s godišnjeg. O hobijima i šetnjama s Bubamarcem.

Grijači za ruke

Evo nešto drugačije, da razbijem malo niz cvjetića, iako kod mene doma već livade nastaju, pogotovo otkad je tata našao u podrumu kutiju sa ostacima raznih materijala.
Teoretski, zima je počela, iako je ovdje opet neprirodno toplo, sivo i vlažno, pa se samo nadam da neće biti novih skoro-pa-onesvješćivanja po uredu s moje strane. Ove praznike radim stalno, tako da nemam baš puno vremena za nova stvaranja, ali se nadam nakon Nove Godine napokon na godišnji, pa ću biti slobodna igrati se po cijeli dan, što sa djetetom, što sa igračkama. A u međuvremenu će pasti i jedno putovanje na snijeg, koje, iako je poslovno, očekujem da će biti jako zabavno i hranjivo za dušu.
Uglavnom, zamislimo na trenutak da je vani ciča zima, pa će biti ugodno ugrijati te umjetno rashlađene misli s malo pletiva, ovaj put grijači za ruke, ilitiga wristwarmersi koje sam plela prije 3 godine. Tad sam živjela u Zagrebu i bila opsjednuta pletenjem grijača, mnoge od njih sam razdijelila, i nekako mi sad opet fale, pa se već neko vrijeme penalim da jedne ispletem, ali još čekam idealnu vunu.

Ovo je mali dio grijača koji su napravljeni po Mermaid uzorku, zasada mom omiljenom. Uslikane su mobitelom za vrijeme jutarnje kave, zato su papuče u pozadini. Otišle su jednoj curi za koju vjerujem da ih je jako voljela. Imam još te vune, sve se mislim da si napravim jedne iste takve.



A ovi dugački pomalo steam punk grijači su moj vlastiti dizajn, ako se tako može nazvati nešto ovako jednostavno. Jako su fini kad se stave, samo moraju ići na vrlo tanak rukav.





Još moram napomenut da razlog zašto pletem grijače, a ne rukavice, je što se bojim plesti prstiće, pa se uvijek uvijam raznim načinima da to izbjegnem. Uostalom, ruke se uvijek može staviti i u džepove, a ovako je zgodnije pojesti i kakvu toplu čokoladnu krafnu.

Torba

Mogla bih preimenovati blog u "Tenchee pravi cvjetiće". 

Imala sam napad flowa ovaj vikend, kažem napad jer sam stvarno izgledala malo obuzeto trčeći u tatinu radionicu dok Bubamarac spava, da probam ostvariti ideju. Već neko vrijeme se mislim dvije stvari: kako bih mogla iskoristiti kožni otpad koji mi leži pokraj kuće, i kako da osvježim svoju praktičnu, ali totalno dosadnu i babsku crnu torbu. Ispalo je da su oba pitanja imala zajednički odgovor. 

Ružice su zasad prošle test Bubamarčevog čupkanja i ispada da je ljepilo dovoljno jako. Već imam neke ideje kako bi se od crvenih moglo napraviti neke ogrlice, ali to će pričekati idući vikend. Zasad jedva da sam ovo uslikala. 

Čarolija

Imala sam jednu krpenu vrećicu koju sam zadržala jer mi se sviđao materijal, iako je bila pretanka i potpuno nepraktična. Sad znam šta sam čekala, malo igre i pretvorila se u tri cvjetića koji će poslužiti kao ukosnice ili broševi. I to tek za početak. 

Božićno ukrašavanje vol 2

Evo još nekoliko slika božićnih điđa po kući koje sam poslikala još prošli tjedan, ali ih nisam stigla staviti na web.
Lanac od tikvica i vilin-konjica iznad prozora i ekipica na kredenci.

Sad kad je zapuhala bura napokon se uklapaju u sezonu. Svi nešto kukaju kako je hladno, a ja sam jedva dočekala da napokon prođe ono grozno jugo od kojeg sam se skoro onesvijestila na poslu prije par dana. Zrak je tako svjež i čist, nebo i more su savršene boje, a sunce, pa makar i zubato, je naprosto divno nakon one silne kiše. 

A na zimu se ne žalim, napokon mogu nositi sve one kape i šalove koje sam isplela. Sjećate se kako sam prije milijun godina obećala uslikati kapicu na sovice na Bubamarcu? Nisam zaboravila na to, on samo nije htio držati kapu na glavi duže od sekunde, a toliko mi je očito potrebno da upalim fotoaparat. Ali sad kad je zahladilo, odjednom mu nije problem zadržati je na sebi. Ovo nas je uslikao muž/tata prije nego smo izašli vani trčati za golubovima, ne kuže se baš sovice, ali se kuži da smo oboje umotani u pletivo. 

Blagdansko ukrašavanje vol 1

Kako ono reče; za božićno ukrašavanje treba prvo odabrati temu. Kod nas se tema "prirodnih ukrasa" nekako uvijek nameće, budući da imamo jedan vrlo specifičan prirodni ukras i inače, a pogotovo u ovo doba godine.

Naime, južni je zid trpezarije gotovo cijeli u staklu,a  odmah uz njega raste stablo naranče, koje baš negdje u ovo vrijeme postanu velike narančaste sočne kugle. Iako slikavanje kroz staklo, pa još i prema svjetlu, nije baš laskavo, pa na fotografijama nikako ne mogu dočarati kako to ustvari izgleda, otprilike je ovako:

Ovim putem se ispričavam svim mojim prijateljima koji nekad svrate ovamo jer znam da smo dosadili Bogu i narodu sa tom narančom, ali mi je doma smatramo već za člana obitelji. Nekako uvijek mislim da nam je uz nju jelka potpuno bespotrebna, iako se o njenoj nabavki još vijeća. 

Ipak, u duhu prirodnih ukrasa, skupila sam kraj posla nekoliko šiški. Zbog silnih kiša koje padaju zadnjih mjesec dana, morala sam odabrati one koje su relativno nedavno pale, jer su na onim starijima već izrasle nekoliko centimetara visoke gljive. Također, jedan kolega me upozorio da ih prvo unesem na neko toplo mjesto koje nije stan (podrum npr.) da izađu sve bubice koje su se unutra sakrile od zime, jer je imao neugodna iskustva da su se mnoge razmilile po dnevnoj sobi. Savjet sam poslušala, a nakon toga sam ih malo natapkala ovom snijeg-masom sa šljokicama koju sam pribavila u hobby-art shopu. Smjesa je super, može se nanosit i nožićem, ali ja sam je samo natapkala spužvicom po vrhovima šiški. 

Za sada, evo jednog jednostavnog detalja mog blagdanskog ozračja. Nekoliko šiški sam stavila u običnu staklenu vazu, zajedno sa Unicefovim ukrasima od tikvica, koji su mi apsolutni must have svake sezone. Radi se o pravim malim sušenim ukrasnim tikvicama (unutra šuškaju sjemenke) s ocrtanim jednostavnim motivima. Nažalost, ne vidim da ih više imaju u Unicefovom web shopu, ali svakako preporučam da bacite oko tamo, ili u njihov dućan u Ilici 8, jer uvijek imaju jako šarmante blagdanske stvari, a novac koji date ide za pomoć djeci. Ne znam što ima božićnije od toga. 

nevjerojatno, još krpenih cvjetića.. i jedna narukvica

Za razliku od svih ostalih kreativnih blogerica, ja još malo odolijevam božićnom ukrašavanju, jer ne volim kad se s tim prerano počne, pa se do blagdana stvar razvodni. Ali muzikica sa onim zvonkim zvukovima je počela na radiju, a od svih blagdanskih postova koje sam vidila na drugim blogovima i ja sam zaražena virusom, tako da je ovaj zeleni broš dobio tri bijele perlice koje izgledaju kao tri grude snijega na boru

Imam jedan "kostur" široke narukvice, prije je bila presvučena nekom tkaninom koja se ofucala pa sam je skinula, s namjerom da kupim napokon taj Mod podge i osvježim je nekom novom krpicom. Ali kako je ova kiša padala doslovno svaki dan u studenom (ja ne bih rekla, ali kažu meteorolozi), nije mi se dalo prošetati do hobby art shopa. Danas više nisam mogla čekati, jer sam imala tkaninu koja se super slaže s ovim brošem i mogla sam napraviti dobru kombinaciju, pa sam je odlučila zalijepiti (bar za početak) univerzalnim ljepilom.
Srećom, nijedna izreka ne vrijedi za sve situacije, pa ni "strpljen, spašen", tako da mi ovaj nestrpljivi uradak nije uopće ispao loše. Ipak, mislim da će sloj Mod podgea i naknadno dobro doći, a i još uvijek mislimd a sam ja daleko preneuredna za lijepljenje, uvijek bolje iglu u ruke.