Druga stvar: jesam li ja jedina koja smartphone-ove doživljava kao nježne duše? Stalno ga nešto moraš mazit, a bome i punit prilično često. I uvijek kad ga stavljam u torbu brinem da će nešto sada taknuti nešto i trigerati nešto. Što me dovodi do
treće stvari: kako mi dosad nije palo na pamet plesti torbice za mobitel? Dovoljan je svaki mali komadić vune, brzo se napravi, a taj mali prostor je taman za poigrati se nekim mustricama i idejama bez puno pritiska. Za ovu sovicu mi je trebalo sat vremena uz TV, i već sam mislima na nekim ambicioznijim projektima.
Nadalje, to je sad četvrto: ne znam kako se dosad nisam sjetila da mogu mustru pratiti na mobitelu. Kad je već tako pametan. S tugom sam se sjetila onih grijača na listiće koje sam plela nespretno sjedeći ispred laptopa jer se nisam sjetila da te iste upute mogu downloadati na mobitel i plesti bilo gdje.
I, da budemo i dalje u raspoloženju, i slikala sam je mobitelom. Na lošoj rasvjeti jer je sunce pobjeglo prije dva dana, kad je Torcida pokazala da zna i sama zapalit nebo.
Broj komentara: 5:
Ooodlično! Jako vješto, divim se ovako XXs uradcima sa pletaćim iglama... to je nešto što sigurno nikada neću uspjeti savladati:((
Ta je mustra stvarno tako slatka i svuda primenljiva. Jako je lepa futrola :)
Sovica ti je mrak!!!!!
sovice ne mogu, ali stvarno ne mogu, dosaditi! Super ideja i izvedba :))
Kvragu, sad i ja želim smartphone ;)Ja uvijek isprintam mustru, pa razvlačim papire po kauču. Uništavam šume, ali što ću.
Sovica je preslatka.
Objavi komentar