utorak, studenoga 30, 2010

Za gušt

Prije nekog vremena nabavila sam kefir, simbiozu određenih gljivica i bakterija koja fermentira mlijeko u ukusno i zdravo istoimeno piće. Već sam se jednom bavila tim uzgojem, ali budući da sam bila jedina koja je to pila, uskoro je količina kefira koja se proizvodila i količina mlijeka koju sam na to trošila prešla granicu razuma, pa sam ih se na kraju riješila. Ovaj put sam bila potaknuta time da je Bubmarac veliki fan svih jugartastih proizvoda, a ni mom tati nije mrsko. U međuvremenu sam naučila i rješavati se jednog dijela bakteriogljiva, tako da održavam otprilike konstantnu količinu.
Je to jedna svakodnevna mala gnjavažica bez koje bi se moglo živit, ali meni zasad nije mrsko to svakodnevno cijeđenje, pretakanje i ispiranje. Napitak je jako ukusan dok je svjež, ali nakon jednog dana u frižideru, iako je dobar, postane malo prekiseo za naš ukus. Zato, ako ne uspijemo popiti sve dok je friško, jučerašnji kefir „spasim“ tako da od njega napravim smoothie.
Bubamarac je na mamu i OBOŽAVA smoothie-je, pa je ova kombinacija banane, kefira i soka od crnog ribizla nestala za tren, dobila sam samo pogled „a nema još?“.

3 komentara:

Lilly... kaže...

Ma, domaće je domaće! Bravo, Tenchee! Pusa! :)

Anonimno kaže...

Njamii i ja bi jedan!
Kiss.

Tincha kaže...

Super. :)

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails