Dakle, evo jedna kapica koju sam isplela prije dvije godine. Bila sam na zimovanju te zime, i u Austriji u nekom yarn shopu kupila dva klupka mekane fine vune koja je koštala ko Sv. Petra kajgana. Iz nje je nastala ova skromna kapica. Kako sam tada imala dugu kosu, još mi je nekako i stajala, ali sad kad sam se ošišala izgledala mi je nekako prazno na glavi, pa sam odlučila osvježiti je malo.
Malo kopanja po ostacima vune, kukica i pola sata vremena, i nastadoše ovi cvjetići u jesenskim tonovima.
Čak sam i prvi put nakon sto godina odradila i turu onog idiotskog samofotografiranja, da vam pokažem kako se lijepo slaže sa maramom koju već imam. Za jesen sam spremna, i to u vedrim tonovima.
Samo jesen nikako da se pojavi. Trenutno ne da mi ne treba ni kapa ni šal, nego mi je i lagana jaknica uglavnom višak.
Broj komentara: 5:
Preslatka kapica, baš mi se sviđa!!!
A i ti si slatka!
Pusa.
wow, imaš novi izgled bloga! jako mi se sviđa, svježe, privlačno, kreativno!
Prekrasan blog! Hvala što si me nešla da sam ja tebe našla - tako nekako :D hahaha :D ti si moja 60 pratiteljica na blogu :) jeee. baš sam happy :) prošvrljala sam tvoj blog malo, i našla onaj stalak za kolače i mislim da ću nešto smisliti :D pratimo see!
super je kapica! i baš si mi slatko ispala :)
jednom sam napravila slican cvjetić i ukrasila umotanu knjigu s njim - cura se odusevila time a meni ono pa dobro, to je samo cvjetic kojeg napravim u 5 minuta:))
super je autoportret, nije uopce idiotski:D
Objavi komentar