I crkla sam! Danas me sve boli, a jučer su me leđa razarala. Što je najsramotnije, ja sam bila jedina tamo u svojim dvadesetima, ostali berači su svi bili djedovi, bake, pa i pradjedovi i prabake, a naravno da sam se prva umorila, prvu me je zamantalo sunce, a nekako sumnjam da je ikoga od njih živciralo što im se lijepe prsti od isušenog soka iz grožđa i što im se čičci hvataju za čarape.
U nekom trenutku sam ih besramno ostavila da sami dalje nadniče, a ja sam otišla kući malo pružati svoje intelektualne usluge, tako što sam baki instalirala prijemnik za digitalnu televiziju.
Uglavnom, nas 6 djedova, pradjedova, prabaka i jedna mlada ja ubrali smo, po nekim mojim računicama, oko tone grožđa, za vino koje ja uopće ne volim. Da se bar od grožđa može napravit kakva pina colada, hm.
A ja sam jutros malo slikavala naš splitski vrt u lijepo jesensko jutro, pa evo vam par detalja.
Mlada salata, celer i rotkvica dočekuju prve sunčeve zrake:
Gredica rikole:
Eto dašak jedne od najljepših stvari života u Dalmaciji: sunčanih jesenskih dana.
4 komentara:
Pa, netko treba pružiti i intelektualne usluge, zar ne?? Vjerujem da i danas bole mišići... Petica za njegovani vrt:)))
Imaš pravo, nema do rane jeseni u Dalmaciji! Ljeto joj nije ni do kolina!
prekrasni motivi iz vrta, osiječa se toplina Dalmacije u svakoj fotografiji.
Pusa.
tvoj vrt mi je savršen:)(i inace jedan od argumenata u vječnoj borbi zg-zd) ja ovdje uzgajam bosiljak i peršin u teglici s unutarnje strane prozora:)
Objavi komentar