Ogrlica od pluta i perlica

Dok sam pisala ovaj dio „o meni“ i razmišljala o raznim hobijima koji su mi se zasad ugasili, sjetila sam se faze izrade nakita. U usporedbi s onim što sad vidim da ljudi rade, to je sve skromno, ali tad me zabavljalo. Iskreno, najdraže radove sam sve nekome poklonila, a većina onoga što je ostalo kod mene mi je sad totalno bezveze. Ali malo kopanja po starim mailovima dovelo me do slikica ogrlice od pluta koju sam, prije 5-6 godina, napravila prijateljici za rođendan.
Ustvari nisam baš sigurna je li prijateljica tu ogrlicu uopće nosila, nisam je nikad s njom vidjela, a u njenu obranu, moram reć da sam tad bila pomalo nespretna sa vezivanjem „tunje“ (ne znam kako se to službeno zove, onaj prozirni konac na koji se nižu perlice i s kojim se peca riba), tako da bi se znala odvojiti od kvačice. Možda joj se odmah u početku pokidala, a perlice pobjegle u mrak, ali mi nije imala srca reći. A možda je još drži u nekoj kutijici.
Nije to ni bitno, ja sam uživala dok sam je radila i bila prezadovoljna konačnim rezultatom, a poslije mi je ionako draže riješiti se stvari. Oduševila me kombinacija perlica boje višnje i plutenih krugova, kojima sam dodala sjaj običnim prozirnim lakom za nokte.