PITAR I POSUDICA ZA NAKIT

Kad imaš malo dijete, radiš i još pokušavaš dovršit stan u koji bi trebalo što prije preselit, vremena za hobije je malo. U mom slučaju, to znači da uspijem napraviti više projekata nego što bih da imam svo vrijeme ovoga svijeta, jer čim mi se ukaže nešto slobodnog vremena, smišljam kako ga iskoristiti. A svo ostalo vrijeme mislim što bih sve napravila da imam više vremena.
Muž mi je toliko oduševljen mojim novim hobijem da se nedavno, kad je otišao u DM po zalihu pelena i kašica, vratio sa dva paketa salveta, koje je očito pomno birao. Bilo je sparno popodne i ja sam "ubila oko" s djetetom, a on je bio toliko uzbuđen da me probudio da mi kaže "ljubavi, kupio sam ti salvete za decoupage!". Onda sam pak ja bila toliko uzbuđena da nisam više mogla spavat, morala sam se ustati, skuhati kavu i napraviti nešto s tim vražjim salvetama.
Kako je jedna od njih bila na školjke, izrezala sam ih i nalijepila na jedan obični ukrasni pitar boje pijeska. To me pak podsjetilo kako je eonima jednostavnije i urednije lijepit male komadiće koji se dobro uklapaju na podlogu, nego jedan veliki.

Jutros me nije probudio muž, nego mali Bubamarac, koji se u 5 sati malo pretjerano razbudio, pa sam provela preko sat vremena pokušavajući ga uspavati. Kad mi je napokon uspjelo, bila sam već potpuno budna i uopće mi se nije vraćalo u krevet. Umjesto toga, odlučila sam malo uživati u praznoj kući, pa sam na miru popila kavu, malo surfala po Apartment therapy-u, i onda se sjetila kako sam dan ranije u samoposluzi kupila obični (i jeftini!) svijetlozeleni duboki tanjur s kojim sam planirala nešto napraviti. Pronjuškala sam po kutiji sa salvetama i našla ovu koja kao da je rođena za njega.
Naravno, nije prošlo bez gužvanja, i ima grešku koja uopće nije mala, ali inače mi je strašno sladak. Zamišljen je kao ukrasni tanjur za držanje čega god: nakita koji se muva po kući, voća, slatkiša, beskorisnih ukrasnih điđa... NI namjena ni dom mu još nisu definirani, ustvari se nadam poklonit ga nekome tko se (dovoljno) oduševi.

Dječji krevetić

Iako me neke emocije vežu za sve moje radove, pa makar to bio sram i gnjev na samu sebe zbog brzopletosti i neopreza, još uvijek najmilija stvar koju sam napravila je preuređeni dječji krevetić. Dok sam bila trudna, dobila sam od tete sačuvani dječji krevetić u kojem je spavala moja rodica, očuvan i predivan. Ali, kad smo ga vidjeli, moja se mama odmah sjetila da je i onaj moj (i sekin) kod bake na tavanu, čitav i čvrst, samo bi ga trebalo počistiti i prebojati. Ja sam se odmah nakačila na tu ideju, tako da su mi za nekoliko dana doveli tog ljepotana koji je skoro 25 godina čamio na bakinom tavanu.

 

I prije nego su ga donijeli imala sam viziju kako bih ga uredila, ali sam neko vrijeme oklijevala jer je bilo vruće, ja sam bila trudna, a u dvorištu su bili komarci. To nikako ne motivira na rad. Seka mi je malo pomogla da se uhvatimo šmirglanja, a onda kad je krenulo bojanje nije se više moglo zaustaviti.

Koristili smo bijelu boju, za koju su nam u dućanu rekli da je mat, na vodenoj bazi i da ostaje trag kista i malo se vidi tekstura ispod. To je bio neki efekt koji nam se činio poželjan.  Osim toga, tvrdila je da je neotrovna, pogodna za trudnice i bebače. Danas, nakon preko 9 mjeseci korištenja, nisam sigurna bih li je zaista preporučila za dječji krevetić, budući da nije izdržala fazu kad je mali glodavac počeo strugati po ogradici, tako da je na nekim dijelovima pomalo izguljena. Izgleda još više shabby-chic barem.

Salvete sa plavim cvjetićima ostale su dvije u paketu i stajale u ladici godinama. Uvijek kad bi ih vidjela, pomislila sam „e jednog dana ću ih negdje zalijepit“. Plavi cvjetići su mi se činili još bolji izbor budući da sam, iako je doktorica rekla da nosim dječaka, uvijek imala neku zadršku da je možda krivo vidjela i da bi mogla biti i djevojčica. Plavi cvjetići su mi se činili kao prava kombinacija stereotipa (cvjetići za curicu, plavo za dečka) da bi mogli pokriti obe šanse.

Moje prvo salvetiranje bilo je puno lakše nego sam očekivala. Zadržala sam stvar dosta jednostavnom, nisam dodavala nikakve boje pored one bijele, nikakav vosak i slično. Krevet se odlično uklopio u sobu, ali kasnije, kad su dolazili na babine, svi su bili toliko zaokupljeni gledanjem u bebača koji je na kraju ipak ispao dečko, da se na krevet nisu previše obazirali. Nema veze, ja uživam i u njemu i u bebaču svaki dan.

KUTIJA OD CEDEVITE

Za početak, jedna salvetirana kutija od Cedevite. Na poslu smo salvetirali sve i svašta, uglavnom čaše u svjećnjake, a teglice u vazice, ali, kako su djeca bila često nestrpljiva da počnu lijepiti prije nego im do kraja objasnim kako, malo šta je ispalo reprezentativno.

Kako vjerujem da je ovo jedan od slučajeva kad je važniji proces nego cilj, nisam puno žalila za čašama i salvetama, od kojih su neke ipak dobile svoj dom. Ali mi je u zadnjem trenutku kolegica donijela praznu kutiju od Cedevite, a ja sam isti dan ispod kreveta pronašla svoju kolekciju salveta iz osnovnoškolskih dana, i u njoj čak tri "duplića" ovog odličnog uzorka. Ne mogu se nagledati kako mi odlično izgleda.

Ustvari bi se mogla i dalje koristit u istu svrhu, jer je prelagana za vazu, a iznutra je čista. Samo, kako kod nas Cedevitu pije samo moj muž, još ćemo vidjeti hoće li mu biti "preženskasta". 

Na drugoj slici par ušarenjenih čaša, koje bi trebale služiti kao svjećnjaci.