Toplo za uši u 2013

Nova godina počela je sa dvije uspješne kape. Jedna je za mene, napravljena od „reciklirane vune“ koju sam isporila od nekog starog šala. Inače nisam ljubiteljica šatirane vune, jer volim raditi razne patterne, koji se ne vide tako dobro u šarenilu, ali ovdje mi se boje jako sviđaju, pa se nametnuo uzorak za kapu koji sam već proglasila mojim all time favorite: wurm. Ovo je sad već mustra koju sam najviše puta upotrijebila, i sasvim sigurno mi ovo nije zadnja crvica.

Kapa mi je baš slatka, taman vrećasta koliko treba, taman šarena koliko treba. Inače imam to čudno prokletstvo da nikad nisam zadovoljna kapama koje sebi ispletem, uvijek bi trebale biti malo nekakvije, i mislim da je ovo prvi put da sam zadovoljna. Eto, sve je moguće.

Drugu sam kapu isplela za prijateljicu, i baš sam uživala u njoj. Vuna je tako fina i meka, a uzorak Mont royal taman dovoljno izazovan. Radila sam sa dosta debljom vunom i iglama nego što je predviđeno, pa sam smanjila dio u garter stitchu na 10 očica (umjesto 24) i dobila taman veličinu. Vlasnica je zadovoljna, a ja sam je jedva stigla barem nekako uslikati.

Inače, zanimljiva mi je razlika u načinu na koji nosimo kape, ja je uvijek namjestim ovako nisko i onda ispadne dosta vrećasta. A prijateljica je više voli dublje navući na glavu, kad sam je vidjela na njoj- potpuno druga kapa. Ali zadovoljava i moje i njene kriterije.