Ugh!

Prije par dana sam naišla na jedan jako sladak uzorak za kapu i bacila se na pletenje. Još sam se zezala da ne znam kome je pletem, jer svi imamo kapu, ali ja je moram napraviti,a vlasnica će se već neka pojaviti.
E, pa, svemir se pobrinuo za ostalo. Ovdje puše takva bura da mi je danas skinula Felicity kapu s glave i odnijela je pravo u more.

Gledala sam neko vrijeme bih li je mogla dohvatit, ali toliko je puhalo da me uhvatio strah da i ja ne završim s njom, pa sam je ostavila. Kolega je bacio neke vrše u more parsto metara dalje, pa sam ga nazvala i rekla "ako uhvatiš kakvu kapu, vrati mi je". Ali ne znam kuda idu morske struje, pa ako je netko ugleda na području Kaštelanskog zaljeva, neka mi se javi.
Ne mogu vjerovat. Još sam je na Ravelryju nazvala "Srećica", a nisam stigla ni sliku uploadati. 


A moram dalje plest, šta ću jadna :)

Zdravo po malo

Kad je Bubamarac tek počeo jesti pravu hranu, bila sam sva nabrijana kako ću ga hraniti zdravo. Usta su mi bila puna riječi poput "quinoa" i "amaranth", a apsolutno sam zazirala od raznih kupljenih pudinga i čokolada koje se reklamiraju da su "baš za djecu jer imaju puno kalcija", a ustvari su table šećera sa bojama i konzervansima.
Srećom, stvarni život ispuše te pretjerano entuzijastične balone, i ja sam u međuvremenu napravila korak-dva prema konformizmu, pa moje dijete povremeno čak i :shock: jede čokoladu (samo malo!).
U cijeloj toj zdravo-nezdravoj raspravi, evo moje filozofije: ako možemo neke nezdrave navike zamijeniti zdravima - to već vrijedi. Recimo, umjesto slatkiša i čipsa grickati suho voće.Obično grickamo ono što imamo doma, a ako na neki dan baš želimo čokoladu, a ne brusnice, otić ćemo do dućana po čokoladu i to je već okej.

Budući da Bubamarac jedno vrlo živahno stvorenje, trebaju mu neki snackovi između obroka, pa mu često dajemo neke keksiće, koji su uglavnom napravljeni od bijelog brašna, maslaca i šećera. To sam vidjela kao zgodan prozor da se ubaci malo više cjelovitih žitarica u prehranu, tako da napravim jednostavne i relativno zdrave kolačiće. Tako je nastao ovaj recept za waffle od heljdinog brašna:


2 jaja
3 kašike šećera
250g pomiješanog heljdinog i bijelog brašna (recimo u omjeru 2:1)
pola praška za pecivo
125g maslaca (otopljenog)
1 žlica meda (ja je stavim da se opusti skupa s onim maslacem)
sok od jedne naranče, ribana korica naranče i limuna
prema želji malo jogurta ili vrhnja, jednom sam naribala i pola jabuke unutra


Kao što vidite, recept nije baš skroz zdrav, ja volim umiješat malo bijelog brašna u ova integralna jer mi inače bude pretvrdo i prejako. Heljda nema neki jak okus, i waffli su taman zgodne veličine za zgrabit jednog usput, tako da brzo nestanu. Dovoljno da nema šanse da ih uslikam, to je sigurno. A da ne kradem sad tuđe slike, amo jedan post bez fotki.

50 divnih ljudi and a giveaway

Malo sam odlutala od bloga zadnjih dana, ali vidim da to ne znači da su i ostali. Dođem jutros i otkrijem da sam dobila i 50. followera!

To uopće nije mala stvar i ja ću se sad lijepo zahvaliti svima koji su stisli follow, i čestitat ću sebi što još nisam odustala od ovog bloga. Ima među čitateljima nekih mojih starih prijatelja koji su dosad svjedočili ne jednom mom blogovanju koje je završilo kad mu je slava bila na vrhuncu, i oni mogu posvjedočiti da je ovo najduže što sam dosad tipkala.

Uglavnom, red i način bi bio da napokon napravim giveaway, dok nisam dobila nagradu "najsebičnije blogerice". Već ja to neko vrijeme mislim, i nešto sam pravila za tu svrhu, a onda me uhvatio strah da "šta ako ovo nije dovoljno dobro da bi to itko htio dobiti?". Mislim, drugo je kad poklanjam svojim prijateljima, oni su mi skloni od ranije, pa su malo manje kritični.
Ali vježbala sam par dana pletenje uzoraka s različitim bojama, pa vam nudim ovu torbicu za mobitel na leptirića.

Malo je zimska jer je pletena i vunena, a proljetna zbog boja, pa se valjda nekom uklapa. Po veličini najbolje odgovara otprilike za Iphone, HTC i Blackberry, dakle ove malo veće, kockaste mobitele. Ali prema želji dobitnika, spremna sam napraviti i manji na sličan mot, to ćemo se već dogovoriti. Također, po želji dodam i jedno malo dugme i trakicu da se može zakopčati.


Ako je želite, trebate napraviti isto što i svugdje:

1. postati follower ako niste među ovih 50 (ne boli i ne košta)
2. ostaviti komentar (isto tako)


i imate opciju da razglasite giveaway onima koji bi mogli biti zainteresirani. S tim da u obzir dolaze samo stanovnici exYu, dalje od toga ne šaljem bome. Sve skupa traje do kraja ponedjeljka, 28.2., a u utorak će Bubamarac izvući jedan papirić iz (svoje nove) kape. Eto.


Za one kojima pletenje i nije baš zanimljivo, imam još nekoliko podviga kojima se želim pohvaliti, ali slutim da će mi kroz nekih mjesec dana završiti pletačka sezona, pa krećemo s drugačijim projektima, nemojte me još otpisati. Ili nedajbože prestati pratiti.

Mudra sova čuva smartphone

Okej, prva stvar: ove sovice mi nikad neće dosadit. Koja ingeniozna mustra, tako jednostavna a tako šarmantna! Uglavnom, imam još planova za sovice, pa se nadam da vam nisu već dosadile.
Druga stvar: jesam li ja jedina koja smartphone-ove doživljava kao nježne duše? Stalno ga nešto moraš mazit, a bome i punit prilično često. I uvijek kad ga stavljam u torbu brinem da će nešto sada taknuti nešto i trigerati nešto. Što me dovodi do
treće stvari: kako mi dosad nije palo na pamet plesti torbice za mobitel? Dovoljan je svaki mali komadić vune, brzo se napravi, a taj mali prostor je taman za poigrati se nekim mustricama i idejama bez puno pritiska. Za ovu sovicu mi je trebalo sat vremena uz TV, i već sam mislima na nekim ambicioznijim projektima.

Nadalje, to je sad četvrto: ne znam kako se dosad nisam sjetila da mogu mustru pratiti na mobitelu. Kad je već tako pametan. S tugom sam se sjetila onih grijača na listiće koje sam plela nespretno sjedeći ispred laptopa jer se nisam sjetila da te iste upute mogu downloadati na mobitel i plesti bilo gdje.

I, da budemo i dalje u raspoloženju, i slikala sam je mobitelom. Na lošoj rasvjeti jer je sunce pobjeglo prije dva dana, kad je Torcida pokazala da zna i sama zapalit nebo.

Evo i mene s nagradama

Moguće je da su me druge blogerice već u sebi prozvale Ona koja ignorira nagrade. Nadam se da mi nisu uzele za zlo, i da nisu pomislile kako sam nezahvalna. Iskreno me razveselilo kad me se svaka od njih sjetila, i još popratila dodjelu nagrade s nekim lijepim riječima. Ali to prosljeđivanje nagrada nije nimalo jednostavan posao.
Dakle, da postrojimo, kronološki:

Simply mi je dala nagradu:

Za nove blogere i one koji nemaju puno sljedbenika.

I još me tako slatko pohvalila, da sam pomislila „asti šta je super ta cura, i ja bih bila ko ona“.

Onda moja omiljena kolačarica Just cake girl koja mi je poslala nagradu 12 blog awards (curo moja draga, sreća pa živiš u Varaždinu, jer da si mi bliže svaki bi misec morala kupovat robu broj veću)

 

Pa mi je Melanzana dodijelila nagradu laskavog naziva

I sad zadnja Persa sa isto tako laskavom

Zgodna hrpica, ha? 

Evo par blogerica kojima ih ja prosljeđujem. Da baš ne biram po desetak blogova za svaku nagradu, to ćemo grupno riješit: cure, odaberite si neku koju nemate ili koja vam se najviše sviđa. Ostala ekipa, obavezno pogledajte ove blogove: 

Prstići vješti s iglicama i kukicama:

Heklica
Honeysuckle
Miranda

Prstići vješti s krpicama i perlicama
naldor
nakiTIĆ
Little wonder

Ko će nas razveselit ako nećemo sami sebe

Nedavno mi je bio rođendan, nećemo puno o brojkama. Prošle sam godine isprobala, i odlučila uvesti u tradiciju da sama sebe darivam za rođendan, da si kupim neku makar i sitnicu, ali da je samo za maženje i tetošenje sebe. Tako sam se ove godine odlučila počastit s par ručnih radova ljudi koje već mjesecima pratim i divim se preslatkim stvarima koje izađu iz njihovih prstiju i duša. 

Ako se znate veselit ko malo dijete, onda će vam ovakva vrsta šopinga biti super stvar. Kao prvo, zabavila sam se samo tražeći i birajući šta bih naručila. A od dana kad su mi cure javile da je pošiljka u pošti, stalno sam znatiželjno ćirila u sandučić. I onda, naravno, veselje kad sam se napokon dokopala poklona. 

No, da ne duljim, evo čime sam se počastila. 

Od Nakitić sam naručila lančić na ključić s točkicama. Presladak mi je ovaj starinski ključić u djevojačkom ruhu. 

Iako mnoge cure rade prekrasne krpene cvjetiće, što se mene tiče kraljica hrvatskih krpenih cvjetića je Izzy. Sad i ja imam jedan njen rajf, sa finim sivim cvjetićima, i perjem koje je za mene bilo presudni detalj. Rajf je došao u ovoj finoj vrećici, za koju pretpostavljam da je također Izzy šivala. 

Nedilja

Da, znam, nije više. Gledajte na to kao na one situacije kad vam netko čestita rođendan dan kasnije, i time vam produži uživanje u rođendanu.
Vikend je bio čisto gušterski; bili smo na igralištu i na plaži, pa onda još pomalo u dvorištu oko kuće. Bubamarac je zalijevao cvijeće vodom iz kantice (naučio je odnijeti kanticu do gume za vodu, staviti gumu unutra i krenuti prema pipi, srećom nema dovoljno snage da je otvori. Još.), prenosio stvari uokolo i, naravno, meo suho lišće. Ja sam ga pokušavala uslikati a da ne dokumentiram samo vjetar koji napravi kad projuri pored mene.

 

 Mama, vidi maca! Idemo za njom!

Mislim da sam uhvatila njegov prvi susret s macom u kojem ista nije prestravljeno pobjegla.

Locked out

Kad je ovako sunčano i toplo, lijepo se vidi da su dani odužili. Još nedavno je bio mrkli mrak kad se vraćam s posla, a danas me dočekalo pravo proljetno poslijepodne.

Dočekalo me i neugodno iznenađenje, jer su Bubamarac i njegov dida otišli u šetnju po kvartu i za sobom zaključali kuću, ne misleći na to kako sam ja jedna neodgovorna osoba koja ne nosi ključ od kuće sa sobom. Nakon što sam izvidila i otpisala alternativne načine ulaženja u kuću, nije mi preostalo ništa drugo nego sjesti na sunce i uživati u vrtu. 

Kad je guštanje na suncu u pitanju, uvijek računajte da će vam neka maca doć pravit društvo. Začas se u blizini pojavila Tigrica, mlada i prekrasna maca koja bude malo kod nas, malo kod susjeda. Pa sam malo na njoj isprobavala fotoaparat na mobitelu. 

Uhvatila sam i sebe kako sjedim ispred kuće i grije me moja nova Felicity kapa. Isparala sam šal koji sam napravila prije par mjeseci i napravila bulky beretku. 

Koju minutu nakon ove slike čula sam susjedu kako viče "ma ko je mali šećer?" i zaključila da se Bubamaronja približava, a s njim i ključevi.