Netko se možda sjeća da sam spominjala jedan bolero koji sam isplela skoro cijeli prije dvije godine, a nikako da ga dovršim i pripremim za nošenje. Tad sam bila zamislila na njemu neke dugmiće koje još nisam pronašla, tako da im je očito suđen neki drugi projekt, a u međuvremenu sam ja ovaj bolero sasvim drugačije zamislila.
Sirotan je ležao u vreći toliko dugo, a doslovno sve što je trebalo napraviti je uvući sve krajeve i našiti dugmiće. Nekad tako stvari neće i neće da se završe, dok nisu spremne.
Nešto mi je falilo na njemu pa sam našila jednu ružicu koju sam ranije napravila, a nisam znala kamo s njom, i baš se slatko uklopila.
Ovo je strašno jednostavno i brzo za napraviti, totalno ga preporučam i za početnike. Upute se mogu besplatno dignuti na Ravelryju. Usput, tek sam sad skužila da se zove Anthropologie inspired capelet, tad nisam ni znala za taj fantastičan dućan. Kojem bi netko trebao dati nagradu za Trgovinu koja najviše inspirira.
nedjelja, siječnja 30, 2011
petak, siječnja 28, 2011
Kako isplesti ... korisni linkovi
Ovo je jedan post koji je totalni višak za iskusne pletače, a naravno, nezanimljiv za one koje ne zanima pletenje. Međutim, kako vidim na statistikama da neki ljudi dođu ovamo sa Googlea tražeći „kako isplesti nešto“, zaključila sam da bi bilo korisno ostaviti par savjeta.
Dakle, ekipa, ja u pravilu ne pišem upute za pletenje stvari koje sam isplela iz dva razloga: jer nemam baš toliko vremena i jer to već sve negdje piše.
Kad gledam na svoje pletenje, mogu ga vrlo jasno podijeliti na ono prije i ono od trenutka kad sam otkrila Janin blog. Ne znam kako, ali do tada mi nikad nije palo na pamet da bih o pletenju i kukičanju mogla nešto pronaći na webu, iako sam tamo bila non-stop. Otkriće Janinog bloga, pa prvo pletenje po nekim mustrama koje sam tamo vidjela, a onda odlazak od tamo u more drugih linkova značio je za mene početak istinske ovisnosti. Koja se, srećom, privremeno ugasi bar u ljetnim mjesecima.
Za one koji ne znaju plesti, ne mogu uhvatiti baku da ih nauči, a znaju engleski: sve možete naučiti na netu. Zbilja sve. Imate korisnih snimaka na youtubeu, a ja sam sve osim pravo i krivo očica naučila na www.knittinghelp.com. Što je samo jedan od mnogo takvih siteova, rekla bih.
Što se tiče čitanja uputa na engleskom, ne dajte da vas to zastraši. Izgleda čudno, ali brzo se uhvati mot, i obično u uputama pišu detaljnija objašnjenja za sve šifre.
Brojni su linkovi na korisne izvore inspiracije i uputa za pletenje, i jednog dana ću ih postaviti sve sa strane. Zasad, moram spomenuti samo jednu stvar. Ravelry.
Ravelry je socijalna mreža za pletače i kukičavce (ha! Totalno ću koristit tu riječ u budućnosti!) prema kojoj je Facebook mala beba. Tamo možete pronaći milijune besplatnih mustri, i još toliko onih koje se nešto plaćaju, svaki projekt možete vidjeti kod drugih ljudi, i usporediti kako ispada s različitom vunom, pohvaliti se svojim radovima, učlaniti u grupe koje imaju manje ili više veze sa pletenjem.. Ali smatrajte se upozorenima, tamo ćete potrošiti vremena i vremena, i kad jednom vidite šta sve ima.. avaj! Od jednostavnog do kompliciranog i nazad. Još vam ljudi lijepo označe koliko je teško.
Knitting is the new yoga – kažu Ameri. Ili kako je jednom davno moj prijatelj primijetio: „I XXX isto plete. Ja ne bih nikad rekao, jer ona izgleda kao netko tko će u 3 ujutro ići od stola do stola i gledat u kojoj boci još ima piva.“. (Ide piva prijatelju ako se prepozna).
Dakle, ekipa, ja u pravilu ne pišem upute za pletenje stvari koje sam isplela iz dva razloga: jer nemam baš toliko vremena i jer to već sve negdje piše.
Kad gledam na svoje pletenje, mogu ga vrlo jasno podijeliti na ono prije i ono od trenutka kad sam otkrila Janin blog. Ne znam kako, ali do tada mi nikad nije palo na pamet da bih o pletenju i kukičanju mogla nešto pronaći na webu, iako sam tamo bila non-stop. Otkriće Janinog bloga, pa prvo pletenje po nekim mustrama koje sam tamo vidjela, a onda odlazak od tamo u more drugih linkova značio je za mene početak istinske ovisnosti. Koja se, srećom, privremeno ugasi bar u ljetnim mjesecima.
Za one koji ne znaju plesti, ne mogu uhvatiti baku da ih nauči, a znaju engleski: sve možete naučiti na netu. Zbilja sve. Imate korisnih snimaka na youtubeu, a ja sam sve osim pravo i krivo očica naučila na www.knittinghelp.com. Što je samo jedan od mnogo takvih siteova, rekla bih.
Što se tiče čitanja uputa na engleskom, ne dajte da vas to zastraši. Izgleda čudno, ali brzo se uhvati mot, i obično u uputama pišu detaljnija objašnjenja za sve šifre.
Brojni su linkovi na korisne izvore inspiracije i uputa za pletenje, i jednog dana ću ih postaviti sve sa strane. Zasad, moram spomenuti samo jednu stvar. Ravelry.
Ravelry je socijalna mreža za pletače i kukičavce (ha! Totalno ću koristit tu riječ u budućnosti!) prema kojoj je Facebook mala beba. Tamo možete pronaći milijune besplatnih mustri, i još toliko onih koje se nešto plaćaju, svaki projekt možete vidjeti kod drugih ljudi, i usporediti kako ispada s različitom vunom, pohvaliti se svojim radovima, učlaniti u grupe koje imaju manje ili više veze sa pletenjem.. Ali smatrajte se upozorenima, tamo ćete potrošiti vremena i vremena, i kad jednom vidite šta sve ima.. avaj! Od jednostavnog do kompliciranog i nazad. Još vam ljudi lijepo označe koliko je teško.
Knitting is the new yoga – kažu Ameri. Ili kako je jednom davno moj prijatelj primijetio: „I XXX isto plete. Ja ne bih nikad rekao, jer ona izgleda kao netko tko će u 3 ujutro ići od stola do stola i gledat u kojoj boci još ima piva.“. (Ide piva prijatelju ako se prepozna).
srijeda, siječnja 26, 2011
Lisnati grijači
Neki dan mi je jedna prijateljica rekla „Sve žene do 30 godina koje poznajem pletu.“. To je zagrebački trend. U Splitu situacija nije ni slična, još smo u debeloj manjini, ali neke od nas su vrijedne za petoricu. Usta moja hvalite me.
Nakon tjedan dana čistog proljeća, opet je zaburilo i zaledilo i svi hodaju ulicom brzo i stisnuti sami u sebe. Zato sam dva dana plela ko opsjednuta da završim svoje nove grijače za ruke. Iako se čini po nekim mojim ranijim postovima da ih imam miljardu, to je samo varka. Znate ono kad vas uhvati panika jer NEMATE NIJEDNU NOSIVU TORBU, a onda vas muž (ili već netko s muškim mozgom) pita kako je to moguće kad imate cijeli jedan ormarić pun torbi. „Ali ti ne razumiješ“ je jedini mogući odgovor na to.
Uglavnom, imala sam lijepu vunu i želju za pletenjem, pa šta da se čeka. Već sam odavno zaljubljena u grijače na listiće, otkad sam ih vidjela kod Heklice (također, ovih dana sam napokon skužila da Heklica s tog bloga i Fridica s Ravelryja nisu ista osoba. Who knew! U moju obranu, osim što imaju nadimke umanjenice, obje stvarno prekrasno pletu, i odabiru uzorke koji su baš po mom guštu. Cure, ako sam vam dosad rekla nešto pomalo nesuvislo, to je radi toga).
No, evo ih. Ukućani će posvjedočit da sam ih danima plela ko sumanuta. Šta ću, opsjednuto pletenje mi je najdraža vrsta pletenja.
Stvarno nisu teške, samo pratiš upute. Ovo mi je prvi put da sam radila palac, dosad sam izbjegavala prste raznim metodama, ali sam se odlučila suočiti sa svojim strahom. Ipak, da ne pretjeramo, ostale sam prste ipak preskočila. Ne samo zbog lijenosti, nego i zato što je vuna s kojom sam radila malo deblja od preporučene, pa bi to oko prstiju izgledalo prečudno.
Kako mi se nije dalo printati uzorak, plela sam uglavnom pred laptopom. Ponekad bih se uvjerila da sam sve zapamtila i krenula sama, i uvijek bih pogriješila i morala se vraćati. Tako da to ne bih preporučila, osim ako ste jako pametni.
Nakon tjedan dana čistog proljeća, opet je zaburilo i zaledilo i svi hodaju ulicom brzo i stisnuti sami u sebe. Zato sam dva dana plela ko opsjednuta da završim svoje nove grijače za ruke. Iako se čini po nekim mojim ranijim postovima da ih imam miljardu, to je samo varka. Znate ono kad vas uhvati panika jer NEMATE NIJEDNU NOSIVU TORBU, a onda vas muž (ili već netko s muškim mozgom) pita kako je to moguće kad imate cijeli jedan ormarić pun torbi. „Ali ti ne razumiješ“ je jedini mogući odgovor na to.
Uglavnom, imala sam lijepu vunu i želju za pletenjem, pa šta da se čeka. Već sam odavno zaljubljena u grijače na listiće, otkad sam ih vidjela kod Heklice (također, ovih dana sam napokon skužila da Heklica s tog bloga i Fridica s Ravelryja nisu ista osoba. Who knew! U moju obranu, osim što imaju nadimke umanjenice, obje stvarno prekrasno pletu, i odabiru uzorke koji su baš po mom guštu. Cure, ako sam vam dosad rekla nešto pomalo nesuvislo, to je radi toga).
No, evo ih. Ukućani će posvjedočit da sam ih danima plela ko sumanuta. Šta ću, opsjednuto pletenje mi je najdraža vrsta pletenja.
Kako mi se nije dalo printati uzorak, plela sam uglavnom pred laptopom. Ponekad bih se uvjerila da sam sve zapamtila i krenula sama, i uvijek bih pogriješila i morala se vraćati. Tako da to ne bih preporučila, osim ako ste jako pametni.
utorak, siječnja 18, 2011
Neplanirane jaffa kuglice
Prije par dana sam išla napraviti cupcakes od naranče po receptu od Just cake girl, koji su mi za Novu Godinu ispali fantastično. Stvarno su jednostavni i prefini za jesti, čak i samo kao muffini, bez onog šlaga gore.
Ne znam što se dogodilo, ali nagađam da sam malo pretjerala sa praškom za pecivo. Muffini su narasli do neba, a kad sam ih izvadila bili su cijeli napuhani i mrvili se na sitne komadiće. Ukusne komadiće, ali bilo je jako nespretno za jesti.
Onda sam se sjetila kume moje sestre i njenih fantastičnih jaffa kuglica. Kad sam je jednom pitala za recept, rekla mi je nešto u stilu: samelješ nekoliko kutija jaffa keksa, u to umiješaš jednu rastopljenu čokoladu za kuhanje, staviš sve u frižider na par sati i oblikuješ kuglice.
Tako sam i ja smrvila to mrvljivo tijesto, dodala jednu čokoladu za kuhanje, još mrvicu maslaca i soka od naranče, i ostavila preko noći u hladnjaku. Ujutro sam napravila kuglice od smjese, i uvaljala ih u kakao. Koji fantastičan desert, još i bolji od onih muffina.
Ne znam što se dogodilo, ali nagađam da sam malo pretjerala sa praškom za pecivo. Muffini su narasli do neba, a kad sam ih izvadila bili su cijeli napuhani i mrvili se na sitne komadiće. Ukusne komadiće, ali bilo je jako nespretno za jesti.
Onda sam se sjetila kume moje sestre i njenih fantastičnih jaffa kuglica. Kad sam je jednom pitala za recept, rekla mi je nešto u stilu: samelješ nekoliko kutija jaffa keksa, u to umiješaš jednu rastopljenu čokoladu za kuhanje, staviš sve u frižider na par sati i oblikuješ kuglice.
Tako sam i ja smrvila to mrvljivo tijesto, dodala jednu čokoladu za kuhanje, još mrvicu maslaca i soka od naranče, i ostavila preko noći u hladnjaku. Ujutro sam napravila kuglice od smjese, i uvaljala ih u kakao. Koji fantastičan desert, još i bolji od onih muffina.
subota, siječnja 15, 2011
Iglice
Evo mene napokon s pauze. Bila sam tjedan dana u Sloveniji sa 50 djece i jako sam sretna što je to prošlo, pa mogu preslagivati uspomene dok mi se ne učini da mi je bilo fantastično. Ustvari, bila sam bolesna dio zimovanja, i još se nisam u potpunosti oporavila.
Dok sam pripremala stvari za put, zaključila sam da je nedopustivo da idem s nekom od svojih zelenih ili smeđih kapa, budući da su mi jakna, skijaške hlače i rukavice u plavo-ljubičastim tonovima. Stoga sam uzela klupko svijetloplave vune (koje se nikad neću riješiti) i plela ko blesava dva dana jednu sasvim običnu kapu, na koju sam nakačila jedan već postojeći cvjetić. Sve je bilo nabrzinu i traljavo odmjereno, ali poslužilo je svrsi. Obratite pažnju na dokaz A koji, osim kape, pokazuje i koliko sam točno sretna kada nakon duge šetnje dobijem krafnu. Ko psić.
Sad kad sam se vratila, napokon sam na najavljenom godišnjem. (Ne, zimovanje nije bilo godišnji). Prije polaska imala sam u glavi cijelu listu kućanskih poslova koje namjeravam napraviti, a za koje inače nemam vremena, a glavni cilj bio mi je declutterati našu sobu. Nekoliko dana sam doma, i već mi je motivacija upala u dubok ponor, budući da mi je već puna kapa kućanskih poslova kojih uvijek ima puno više nego vremena. A kad vidim količinu cluttera u sobi (imamo li mi riječ za to?) pobjegnem glavom bez obzira.
Kamo? Vani. Vani su oni prekrasni dani kada ti ne treba ni jakna, a nekome sam obećala puno šetnji i igri u parku.
Uglavnom, opet pletem. Prijateljica mi je poželjela kapu, pa sam prošetala do najbližeg dućana s vunom da vidim hoću li nešto naći, iako inače imaju katastrofalan izbor. Dočekalo me ugodno iznenađenje; ne samo da su se opskrbili finom i kvalitetnom vunom i malo preuredili čitav dućan da ima "šušta i gušta", nego sam prvi put doživjela da sam vunu kupila od muškarca. Koji zna koliko je vune potrebno za jednu kapu.
Kupila sam neku finu i mekanu kombinaciju merino vune i mikrofibre, pronašla novi pattern (za beretku, koji je zasad vrlo jednostavan, a vidjet ćemo koliko je efikasan) i sad guštam ko prasica. Fina vuna i novi uzorak najbolja su kombinacija za uživanje u samom procesu pletenja. I još jedna novost, po prvi put svih ovih godina koristim markere, točnije šarene spajalice koje mi pokazuju kada moram dodati ili oduzeti očicu. Evo kako to izgleda zasad:
Još sam otvorena za pisma podrške da ipak declutteram svoju sobu. Pokazala bih vam kako to sad izgleda, ali me je sram. Recimo samo da je cijeli jedan mali stan smješten u tu sobu, u kojoj je već spavala cijela jedna adolescencija, a onda je došao još jedan mali čovjek i sa sobom donio more stvari. Brrrrrr, idem čitat šta su drugi radili da prestanem mislit na tu jezu.
Dok sam pripremala stvari za put, zaključila sam da je nedopustivo da idem s nekom od svojih zelenih ili smeđih kapa, budući da su mi jakna, skijaške hlače i rukavice u plavo-ljubičastim tonovima. Stoga sam uzela klupko svijetloplave vune (koje se nikad neću riješiti) i plela ko blesava dva dana jednu sasvim običnu kapu, na koju sam nakačila jedan već postojeći cvjetić. Sve je bilo nabrzinu i traljavo odmjereno, ali poslužilo je svrsi. Obratite pažnju na dokaz A koji, osim kape, pokazuje i koliko sam točno sretna kada nakon duge šetnje dobijem krafnu. Ko psić.
Sad kad sam se vratila, napokon sam na najavljenom godišnjem. (Ne, zimovanje nije bilo godišnji). Prije polaska imala sam u glavi cijelu listu kućanskih poslova koje namjeravam napraviti, a za koje inače nemam vremena, a glavni cilj bio mi je declutterati našu sobu. Nekoliko dana sam doma, i već mi je motivacija upala u dubok ponor, budući da mi je već puna kapa kućanskih poslova kojih uvijek ima puno više nego vremena. A kad vidim količinu cluttera u sobi (imamo li mi riječ za to?) pobjegnem glavom bez obzira.
Kamo? Vani. Vani su oni prekrasni dani kada ti ne treba ni jakna, a nekome sam obećala puno šetnji i igri u parku.
Uglavnom, opet pletem. Prijateljica mi je poželjela kapu, pa sam prošetala do najbližeg dućana s vunom da vidim hoću li nešto naći, iako inače imaju katastrofalan izbor. Dočekalo me ugodno iznenađenje; ne samo da su se opskrbili finom i kvalitetnom vunom i malo preuredili čitav dućan da ima "šušta i gušta", nego sam prvi put doživjela da sam vunu kupila od muškarca. Koji zna koliko je vune potrebno za jednu kapu.
Kupila sam neku finu i mekanu kombinaciju merino vune i mikrofibre, pronašla novi pattern (za beretku, koji je zasad vrlo jednostavan, a vidjet ćemo koliko je efikasan) i sad guštam ko prasica. Fina vuna i novi uzorak najbolja su kombinacija za uživanje u samom procesu pletenja. I još jedna novost, po prvi put svih ovih godina koristim markere, točnije šarene spajalice koje mi pokazuju kada moram dodati ili oduzeti očicu. Evo kako to izgleda zasad:
Još sam otvorena za pisma podrške da ipak declutteram svoju sobu. Pokazala bih vam kako to sad izgleda, ali me je sram. Recimo samo da je cijeli jedan mali stan smješten u tu sobu, u kojoj je već spavala cijela jedna adolescencija, a onda je došao još jedan mali čovjek i sa sobom donio more stvari. Brrrrrr, idem čitat šta su drugi radili da prestanem mislit na tu jezu.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)