Hobiholičarka Tenchee

Dobrodošli u prvi post iz nove kategorije - vrt na balkonu. U zadnje vrijeme sam uglavnom pisala o pletenju,  a nije mene mama rodila za samo jedan hobi.
Kad dođe proljeće, uhvati me želja za zdravom hranom. Problem je u tome što, što sam više čitala, to manje kupljeno povrće i zelenilo doživljavam kao zdravo. Razni pesticidi i ostale kemikalije koje se koriste kako biljke ne bi napadale razne napasti i kako bi duže izgledalo svježe su mi tiha jeza, a kad kupim komad povrća, zaboravim ga skuhati i nakon nekoliko dana ga nađem u hladnjaku i vidim da izgleda isto kao da sam ga upravo ubrala, ne znam više šta bih jela. A onda kad sam pročitala da bi špinat trebalo pojest unutar dva sata nakon branja, jer je inače više nezdrav nego zdrav... Ispalo je da je čitanje jako loše za zdravlje.
Iako nemam ni mogućnost ni namjeru pokrenuti plantažu vlastitih krumpira i žita za brašno, jasno mi je da se stvarno isplati uzgojiti što više vlastite hrane, koja neće biti tretirana ničim osim gradskim smogom, i koju ću moći ubrati i konzumirati svježu.
Imam tu sreću da dva kata ispod mene tata marljivo kopa, sadi i zalijeva po mojim željama razno povrće i salate. A ove godine po prvi put imam svoju vlastitu (doduše nedovršenu) terasu, na koju mogu staviti pokoju zdjelu s biljčicama koje volim da su mi pri ruci. Za ovu sezonu, planiram uglavnom biljke koje se mogu jesti.
Sezonu je otvorila mala sadnica mente na koju sam naišla dok sam kupovala hranu u supermarketu. Već je pokazala da je sretna što je kod mene i pružila grančice uvis, a nadam se da će na ljeto usrećit neke limunade, kolače i pokoji Mojito.

A njoj se odmah pridružio vlasac koji mi je tata prošle godine presadio u posudu. Ovaj smo vlasac mama i ja posijale prije nekih 6-7 godina, i prvo je svjetlo dana ugledao na dasci zagrebačkog prozora. Iz tog sjemena danas ima nekoliko busena, stvarno je izdržljiva i nezahtjevna biljčica. A meni je jako drag za dodati u neka jela, sigurno će fino obogatiti svježi sir na uskršnjem stolu.

Malo sam oprezna, jer nisam dosad bila obožavateljica svega što treba radit oko biljki. Kad kod nas krene suša (već je krenula, ustvari), biljke treba zalijevati i zalijevati i zalijevati, i recimo da imam povijest zaboravljanja da to uradim.
Tako da smatrajte ovo stvarno početničkim iskustvom totalnog neznalice. Imam neke malo iskusnije savjetnike, bez kojih bih se teško u sve upustila, tako da se nadam da će nešto dobro od toga ispasti. Držite mi fige, a i ovim sirotim stvorenjima.