ZELENA VESTA

Nemam puno za reći o njoj. Moj plan je uspio, pletenje iz jednog komada je puno fleksibilnije. Doduše, onda je nužan ovaj lađa izrez, ali ovaj put zbilja nemam prigovora. Stignem je obuć još koji put dok ne postane pretoplo, ali i jesen će brzo. Sve u svemu, napokon sam uspjela dobro iskoristit odličnu vunu.

Bubamaronja i ja smo prošetali novi džemper po subotnjoj špici, da testiramo hoću li se osjećat dovoljno sređeno, i položili smo test. Na slici dječak fascinirano odmjerava Svetog Duju.

Pletena uskršnja jaja

Poželila sam malo obojati stan bojama Uskrsa, a i bila sam baš raspoložena za neki jednostavni mali projekt koji je brzo gotov i na koji ću brzo biti ponosna.Pa sam plela uskršnja jaja.

Jako su mi slatka, i mogu se raditi u beskrajnim kombinacijama, za puni proljetni ugođaj. Koristila sam upute sa ove stranice, i njime sam prvo napravila ovo veliko žuto jaje. Ono mi se učinilo nekako preveliko, pa sam ostale plela na sličan način, samo ne bih počela sa 9, nego sa 6 ili 7 očica.

Zgodni su za objesiti negdje, ili poslagati ih u košaru, a za jedno vam je potrebno maksimalno pola sata.
Do Uskrsa ima još više od dva tjedna, tako da kad mi dosade jaja, stignem preć na piliće i zečeve.

I wanted to add some Easter colors to my home, and I was in a mood for a simple mini project that would make me proud very soon.
So I started knitting Easter eggs. They are very cute, and can be made in endless combinations, for a real spring atmosphere. I used this pattern to make this big yellow egg.
It seemed a little too big, so I did the others in a similar way, I just started with 6 or 7 stitches.
They look cute hanging somewhere, or you can put them in a basket, and you need appx. Half an hour to make one. 

Two more weeks until Easter, so when I get tired of making eggs, there's time for some chicks and bunnies.

Dobrodošli u prvi post iz nove kategorije - vrt na balkonu. U zadnje vrijeme sam uglavnom pisala o pletenju,  a nije mene mama rodila za samo jedan hobi.
Kad dođe proljeće, uhvati me želja za zdravom hranom. Problem je u tome što, što sam više čitala, to manje kupljeno povrće i zelenilo doživljavam kao zdravo. Razni pesticidi i ostale kemikalije koje se koriste kako biljke ne bi napadale razne napasti i kako bi duže izgledalo svježe su mi tiha jeza, a kad kupim komad povrća, zaboravim ga skuhati i nakon nekoliko dana ga nađem u hladnjaku i vidim da izgleda isto kao da sam ga upravo ubrala, ne znam više šta bih jela. A onda kad sam pročitala da bi špinat trebalo pojest unutar dva sata nakon branja, jer je inače više nezdrav nego zdrav... Ispalo je da je čitanje jako loše za zdravlje.
Iako nemam ni mogućnost ni namjeru pokrenuti plantažu vlastitih krumpira i žita za brašno, jasno mi je da se stvarno isplati uzgojiti što više vlastite hrane, koja neće biti tretirana ničim osim gradskim smogom, i koju ću moći ubrati i konzumirati svježu.
Imam tu sreću da dva kata ispod mene tata marljivo kopa, sadi i zalijeva po mojim željama razno povrće i salate. A ove godine po prvi put imam svoju vlastitu (doduše nedovršenu) terasu, na koju mogu staviti pokoju zdjelu s biljčicama koje volim da su mi pri ruci. Za ovu sezonu, planiram uglavnom biljke koje se mogu jesti.
Sezonu je otvorila mala sadnica mente na koju sam naišla dok sam kupovala hranu u supermarketu. Već je pokazala da je sretna što je kod mene i pružila grančice uvis, a nadam se da će na ljeto usrećit neke limunade, kolače i pokoji Mojito.

A njoj se odmah pridružio vlasac koji mi je tata prošle godine presadio u posudu. Ovaj smo vlasac mama i ja posijale prije nekih 6-7 godina, i prvo je svjetlo dana ugledao na dasci zagrebačkog prozora. Iz tog sjemena danas ima nekoliko busena, stvarno je izdržljiva i nezahtjevna biljčica. A meni je jako drag za dodati u neka jela, sigurno će fino obogatiti svježi sir na uskršnjem stolu.

Malo sam oprezna, jer nisam dosad bila obožavateljica svega što treba radit oko biljki. Kad kod nas krene suša (već je krenula, ustvari), biljke treba zalijevati i zalijevati i zalijevati, i recimo da imam povijest zaboravljanja da to uradim.
Tako da smatrajte ovo stvarno početničkim iskustvom totalnog neznalice. Imam neke malo iskusnije savjetnike, bez kojih bih se teško u sve upustila, tako da se nadam da će nešto dobro od toga ispasti. Držite mi fige, a i ovim sirotim stvorenjima.

Hirovita veljača/ Capritius February

(please scroll down for English version)

Nije bez vraga što sam zapostavila blog.
Zapostavila sam, ne bi čovjek vjerovao, i pletenje. Ja, koja sam plela i na 35 stupnjeva u hladu.
To nije baš cijela istina, zapostavila sam pletenje nakon što sam isplela cijeli džemper.
Priča ide otprilike ovako: počela sam plesti February čipkasti džemper-majicu, i najveći dio isplela u onih nekoliko dana kad je Split bio u snijegu i ledu. Tad mi se činilo da će biti gotov do kraja tjedna.
Onda sam shvatila da je to ona vrsta džempera na koji se zašivaju rukavi, prednji i zadnji otvor pletu iz sto dijelova i tako dalje. Trebalo mi je to biti dovoljno. Ali, ne, ja sam pomislila "pa možda ovaj put i ne bude tako strašno".

Vraga. Nije to za mene.
Slijedila sam upute ko zadnja štreberica, ali kad sam zašila prvi rukav (još je samo šivanje relativno okej, jer je pattern čipkasti pa se ne kuži, sve izgleda prilično...namjerno) vidjela sam da to ništa ne valja. Rupa za rukav je bila premala, rukav malo preuzak, i kad sam to zašila, nije se dalo navući preko mojih (tanašnih!) ručica.
Pa sam se vratila par koraka nazad i povećala tu rupu. Zašila opet sve i dovršila obrub.
I stavila džemper sa strane. Nisam ga htjela ni probat od straha da će ispast da opet nije dobro.
Sve tako dok nisam vidjela statitstiku na blogu, skužila da nisam pisala sto gladnih godina, i da bih baš mogla i obuć taj džemper koji sam isplela i uslikat se.
Naravno, i dalje je preuzak. Može se obući, ali ovaj dio s rukavima ne štima. Isto tako, sad kad je to sve gotovo, ne vidim razlog da se otvor za glavu radi na taj komplicirani način, a ne na onaj na koji sam plela Lidiju.
Tako da mislim da se vraćam još par koraka i spajam džemper na način na koji znam. Pa ga možda i obučem do kraja Marta, kad je već pobjegao Februar. 

Još moram dodati da se dvotjedno izbjegavanje pletenja jako pozitivno odrazilo na čistoću moje kuće, što mi je dalo malo mislit.

It's not coincidental that I've neglected my blog.
I've neglected my knitting as well. And that's me, the person who used to knit a sweater with 35 degrees Celsius  in shade. 
Well, that's not the whole truth, I started neglecting knitting after I've knit an entire sweater. 
The story goes something like this: I started knitting February lacy sweater, and made the most of it ina few days when my town was covered in snow and ice. It seemed at the time the project would be finished by the end of the week. 
Then I realized it's the kind of sweater with sewing in the sleeves, and the front and back ar made in a hundred separated parts. That should have been a queue. But no, I thought "maybe this time it won't be so awful". 
I was wrong. It's not for me. 
I followed the instructions like the biggest geek, but after sewing in the first sleeve (sewing itself was relatively OK, because of the lacy pattern everything looks in its place) I saw that it was all wrong. The armhole was way too small, the sleeve a little too tight, and after sewing it all together, it wouldn't go over my arms. 

So I went back a  few steps and made the hole bigger. Sewed it all again and finished the brim. 
And I left the sweater out of the way, wouldn't even try it on cause I was afraid it would again not be good. 
Until I saw my blog statistics and realized I hadn't written anything in ages, and it would be good to finally try that sweater on and take a few pics.
Of course it's still too tight. I can put it on, but the sleeves aren't working. Also, now that it's finished, I can't see a reason why I wouldn't make it in the same way I made my Lidija shirt.
So I think I'll be going back a  few steps one more time and make it in the way I know works. Then maybe I'll wear it at least by the end of March.
Another thing a realized in the two weeks of avoiding to knit is that it has an amazing effect on how clean my house is. I'm gonna have to think about that.