Po

Ostavila sam blog sa strane kroz cijeli ovaj period kada svi blogeri i blogerice naprave nekakav godišnji sažetak svojih radova. Sada, kad smo se svi vratili u uobičajene rutine, i mene je prošla volja za objavljivanjem nekih tipičnih novogodišnjih postova.
Ipak, moram se osvrnuti na zadnjih godinu dana svoga pletenja. Taman negdje u ovo vrijeme prošle godine, bila sam na godišnjem odmoru i nakon dugo vremena se vratila na Ravelry i odlučila okušavati u novim i sve složenijim projektima. Sve ono što mi se činilo prekomplicirano ili preopsežno za mene, počela sam svladavati jedno po jedno.
Dug je popis stvari koje sam naučila, kao što je dug popis i kapa koje sam isplela. I zbog toga sam najviše ponosna: što danas pletem stvari koje su mi se prije godinu dana činile prekomplicirane za mene.
U zadnjoj četvrtini godine ispunila mi se još jedna velika pletačka želja – želja za grupom za pletenje. Jedna pletačka radionica pretvorila se u pletačku grupicu koja se sastaje svaki vikend i čini jedan jako ugodan dio mog socijalnog života.
Tako možemo reći da sam 2012. godinu nastavila u tonu pomicanja vlastitih granica. Lo and behold, moj prvi pseći džemper:

Nakon švrljanja Ravelryjem, na kraju sam radila po vlastitom izračunu i uzorku, jer mi se nijedan pattern nije svidio. Ustvari sam radila na sličan način na koji bih isplela džemper djetetu (moj omiljeni: u jednom komadu od gore prema dolje), uz razliku što psima morate napraviti skoro trostruko šira leđa od prednjice.
Najveći strah mi je bio da će ga biti prekomplicirano navući. Šta ja znam koliko su fleksibilne pseće nožice za provlačenje kroz rukave! Ali, čini se da je Po zadovoljan, i da pseće džempere mogu dodati na listu "nije teško".