Ipak, mogu biti dovoljno iskrena prema sebi (i vama) da priznam: kad sam bila dijete, sve mi je to bilo fantastično. Sav taj šušur, i oni šareni bombončići-jaja, i svi ti silni zečići. Iako nisam odrasla u religioznoj obitelji, u to mi je vrijeme bilo najdraže skočiti do naših pobožnijih ogranaka za potpuniji doživljaj. Gdje bi baka nabrala pune kante trave, kako bismo od nje mogli napraviti 4 gnijezda. I skupljala ljuskice od crvenog luka još od Božića da bi ih bilo dovoljno za bojanje jaja.
Zadnjih godina su mi često blagdani ispadali kojekako, što me dovelo do sljedećeg zaključka: oni se ne događaju u kući sami od sebe. Mora biti (bar) jedna osoba koja će dobrano potegnuti da se sva ta šunka i šarena jaja pojave na stolu, i da sve izgleda posebno i drugačije. I iz raznih kulturoloških i evolucijskih razloga, to je uglavnom žena. Koja peče nešto cijeli dan, kuha nešto cijelu noć, i, ako se pita ukućane, pridaje daleko previše važnosti nekakvim glupostima kao što su leptirići na zavjesama ili boja ukrasnog lonca za cvijeće.
Ja sam bila krenula s pristupom „neću se toliko oko toga živcirati“, i moram reći da ga sad malo preispitujem. Problem je što mi se čini da takav stav obično ne stvara uspomene. Nije da mislim da se treba živcirati, nego sam već za neke protekle Božiće vidjela da, ako se netko ne potrudi, na kraju sve skupa ispadne sasvim običan dan. Što bi mi bilo i okej, da nema Bubamarca koji će još prilično kratko biti dijete koje u svemu vidi čaroliju.
Stoga sam pomakla orezivanje živice za kraj tjedna, kako bismo od listića i grančica mogli napraviti malo gnijezdo. Ćirim po dućanima ima li zaostale ljuske crvenog luka za bojanje jaja, jer su mi te "prirodne" pisanice daleko najljepše. A evo i par primamljivih craftova, za koje ćemo tek vidjeti koliko ću imati vremena:
Origami zečići
Pleteni viseći pilići
photo via Garnstudio
Broj komentara: 5:
Zbog dece se svakako vredi potruditi :)), a oni su srećni i sa malim stvarima.
Ja sam, u pravilu, ta koja "poteže" na sve strane... ali iskreno, stvarno uživam u svim tim bojicama, leptirićima, pilićima i sav taj šušur me zbilja veseli...
Pa što znači malo umora, križobolje i nespavanja u zamjenu za radost mojih ukućana i moje vlastito veselje:))
Ja sam isto ZA! Iako,od cijele strke, zbrke s poslom i nemam baš vremena. Ali, djeci je zanimljivo.I lijepo je kad nešto postane naša tradicija - moji se već mjesecima pripremaju za bojanje jaja (koja nitko ne voli jesti),kuckanje s jajima i sl. Mi smo za svaki veći blagdan na selu- to je postala isto naša tradicija , a u biti i veselije je što nas je više (malo pravimo baki društvo :)
Jako mi se sviđaju ovi preslatki ukrasi koje si napravila!
Uskrsu se radujem svake godine iznova sa svojom obitelji i djecom.
Lijep pozdrav:)
I ja se isto pitam svaku godinu.Ja osim farbanja jaja u standardne boje necu se nesto potruditi
Objavi komentar