nedjelja, travnja 29, 2012

Bašta

Amo iskoristit ovo mjesec dana dugo jugo kao ispriku zašto sam zapostavila blog.
Morala sam sad ić na blog vidit o čemu sam zadnjem pisala. Tek sam prije par dana spremila uskršnje gnijezdo, toliko su mi draga bila ta šarena jaja. Baš ću se razveselit kad ih dogodine opet nađem.
Usput, otkrila sam da ako na google images utipkate „štreberica džemper“, dobijete moju sliku. A šta da vam kažem, to mi je oduvijek bila sudbina. Mogao mi se blog zvat i „štreberica Tenchee“.
Enivej, dok ja nisam pisala postove, nisam plela i nisam vidila baš nešto sunca, barem su biljčice na balkonu rasle. Pa evo progress report:


Menta je zadovoljna. Dobila sam od tate ovaj veliki lonac s presađenim peršinom, što je super stvar! Ne moram silazit dva kata do vrta kad mi treba par listova peršina za neki toć. Rečeno mi je da on ne voli bit na direktnom jakom suncu, pa sam ga stavila na zapadni balkon, zasad se ne buni.


Mama mi je posadila ove male mišiće: bosiljak i majčinu dušicu, koji će kumovat nekim finim salatama i šalšama ovo ljeto. Ljeto bez bosiljka ne prakticiram. Ne znam jedino zašto su mu neki listići žućkasti, ima ideja?

Tata mi je pak posadio dvije cherry rajčice koje sam planirala staviti točno ispred kuhinjskog prozora. Zamislila sam da otvorim prozor i vidim rajčice, i već sam oduševljena kako će se zelene i crvene lijepo kombinirati s mojim žutim pločicama.

Primjećujete li temu ovdje?
Moj je posao zasad samo da ne ubijem biljke koje mi roditelji posade. „Samo.“

utorak, travnja 03, 2012

Mekane pisanice i ćoravi zec

Uskršnji ugođaj uselio se u moj stan. Jučer sam se sjetila da sigurno imam negdje po kući pletenih košara i sličnih ovosezonskih vrlo važnih klinaca, pa sam se bacila u potragu. Između košara raznih veličina i šarenih patchwork kokošiju, odluka je pala na košaru sa nekim blesavim ćoravim zecom, kojoj je sa strane visila prekrasna bojana pisanica. Ta je ljepotica morala dati svoju jajastu glavu da me podsjeti da slična remek-djela na krhkim ljuskama jaja nisu za moju kuću. Bubamaronja ju je uzeo, rekao „ooooooo, kako je lijepo“ i odmah se čulo: krc!


Zato sam ja plela ukrasne pisanice. To mi se strašno svidjelo, i da je Uskrs malo kasnije, tko zna koliko bi ih se još rodilo kod mene. Sreća da se guraju u raspored i drugi projekti. 



Dodatni touch dalo je ovo malo blesavo pile, za koje svi kažu da im izgleda više ko personalizirana kapula. Meni je baš slatko tako pupasto i šašavo. Mustra je sa drops design, brzo se pletu i stvarno su preslatki.


LinkWithin

Related Posts with Thumbnails