četvrtak, ožujka 24, 2011

Severina video kako zaraditi novac kladionice recepti

Danas sam nakon nekog vremena malo poćirila po dashboardu da vidim šta su pisali ljudi na blogovima koje pratim, i svako drugi post ima neki naslov s proljećem.  Naravno, i ja tu riječ ovih dana izgovaram jednom do dvaput u svakih 5 minuta.
Prije 6 mjeseci isto smo tako svi komentirali kako „evo jeseni“. Tad sam bila poslikala par slikica u svom vrtu, i sjetila se vremena kad bi počinjala školska godina, i kada smo svake godine prvo pisali neki sastav tipa „Kako sam provela ljetne praznike“, a onda „Jesen u mom gradu“. Sprdajući se s tim istrošenim temama, dala sam postu naslov „Sastav jesen u mom vrtu“, i od 55 tekstova koje sam objavila, taj još uvijek ima najviše posjeta.
Cijelu božju jesen na moj su blog ljudi dolazili s googla, utipkavajući riječi „sastav jesen“ ili čak doslovno „sastav jesen u mom vrtu“ (izgleda da se domaći radovi nisu promijenili od moje škole, a kako sam saznala pomažući jednom dječaku zimus: nije čak ni gradivo iz informatike). Moram priznat da sam se kao mala štreberica užasnula nad činjenicom koliko djece traži na internetu sastave za školu, ali to je već briga njihovih nastavnika i roditelja. Svakako, ako ovaj tekst dođe do kakve profesorice hrvatskog: googlajte sastave koje vam djeca predaju.
I dajte im neku novu temu.
Što se tiče mog vrta i godišnjih doba, ja točno znam koja veselja očekujem. Naranča će ove godine baciti samo par cvjetova jer je zimus bila puna ploda, pa se odmara, tulipani koje zovemo „pilići“ očito čekaju Uskrs jer su još mali i lijeni, ali sezona se otvara mojom apsolutnom miljenicom – prve kale:





utorak, ožujka 22, 2011

Paukica

Nakon male pauze, ide veliki post. To što nisam ništa objavljivala na blogu, i općenito što sam bila u gužvi, ne znači, naravno, da nisam ništa plela.
Pletenje stvara neku vrstu ovisnosti, kad završim neki rad bude mi jako čudno da nemam šta plesti, i odmah imam potrebu početi nešto novo. Kako je vrijeme zadnjih dana bilo grozno, a još nisam došla do toga da baš dijete vučem po kiši okolo samo da bih kupila nešto vune, bacila sam se na svoj stash, ilitiga jednu vreću od jute u kojoj, razvrstana po malim vrećicama, čame raznorazna klupka, neka već godinama.
Tako sam odlučila raskrčiti ne samo svoju stash-vreću, nego i red na Ravelryju, na koji sam nakrcala kapa i kapa, znajući da neću mirovat dok ih ne isprobam.
Nisu svi projekti bili baš uspješni. Recimo, ova brambles beretka, koja na slici izgleda „baš kako treba“, ali je jednostavno nekako preogromna. Isplela sam najmanju veličinu, i koristila i igle i vunu po uputama, ali na meni to izgleda kao da sam stolnjak stavila na glavu. Štoviše, dok sam je plela, pogledala sam u jednom trenutku svoj rad i pomislila „čovječe, pa baš sam mogla i džemper isplesti“. Tako da nosiva nije, ali bar mi je poslužila da razbije strah od pletenja većih projekata.





Slagala sam kutiju sa svojim maramama i na dnu našla nešto što sam plela prije brat-bratu 5 godina, a što je trebalo biti nekakva oker-narančasta pletena torba. Mislim da nakon zadnja dva pokušaja mogu proglasiti da pletenje torbi kod mene prati loša karma, pa sam je isparala. Budući da tada nisam znala plesti prugice tako da pletem par redova jednom, pa par redova drugom vunom, nego sam prekidala vunu i vezala čvorove između različitih boja, odlučila sam isti taj raspored boja iskoristiti za jednu prugastu kapu: još jednu Felicity. Koja je opet ispala malo prevelika. Mislim, izgleda okej na slici, ali lako vidim scenarij u kojem mi je vjetar odnosi s glave.





U međuvremenu sam našla ¾ jednog klupka koje mi je jednostavno prekrasno. Znate ono kad je vuna (ili već neki predmet) toliko lijep da ga želite pozdraviti i oslovljavati sa Vi. Kao: „Dobar dan, lijepa gospo“. Kako je bilo malo manje, odlučila sam je probati rastegnuti u nekakvu proljetnu rupičastu beretku, iako su takvi predmeti u Dalmaciji prilično beskorisni, budući da se kape nose samo kad puše bura, a onda bi bilo idealno da su napravljene od cementa.
Kako bih povećala mogućnost da mi dotekne vune do kraja kape, a i budući da mi je bila malo komotna, nekoliko sam je puta parala i ponovo počinjala s nekoliko očica manje, ali rupičastoj zeleno-bijeloj beretki zasad nije bilo suđeno.
Što me, između ostalog, dovelo do sljedećeg zaključka: ja imam manju glavu od IKOGA na Ravelryju.

Zadnji mi je pokušaj da tu zeleno-bijelu vunu kombiniram s još jednim ostatkom superfine vune koju je mama kupila čak u New Yorku, s tim da sam ovaj put postavila bitno manje očica nego što se preporuča. Još mi je jako malo ostalo do kraja, pa ćemo tek vidjeti hoće li se ova Opus spicatum napokon ubrajati u uspjele.

nedjelja, ožujka 06, 2011

Proljeće, ne žuri se

Nastavljamo u revijalnom tonu.
Bubamarac je prerastao svoju kapicu na sovice, pa sam mu odlučila isplesti jednu wurm kapu. Koja se isto nalazi na mojoj listi ingenioznih mustri: tako jednostavna a za poludit slatka.
Kapa je sama po sebi ispala okej, ali je malo prevelika, tako da će pričekat sljedeću sezonu. Što i nije loše jer mu je sada najpraktičnija ona koja je dio jakne, a i ima svoju vlastitu grivu.


Ipak, čini se da netko treba na šišanje (skratili smo šiške od ove fotografije).


A ne zaboravimo ni mene kukavnu koja je ostala bez kape nedavno. Srećom, baš sam isprobavala napraviti ovu egg kapu od vune koja mi stoji u stashu dobre dvije godine i misli „a što sa mnom?“. Sama po sebi mi se sviđa, ali sam zaključila da se osjećam više raspoloženo za beretku, tako da sam se odmah nakon nje bacila ponovo na posao. Eno se suši još jedna na terasi :)

srijeda, ožujka 02, 2011

Crne ljepotice ili kako sam počela plesti beretke

Dakle, prvo da se raskusuramo s onim giveawayem. Dala sam Bubamarcu kapu punu papirića da izvuče sretnu dobitnicu i žao mi je što to nisam mogla zabilježiti kamerom, recimo samo da nikad od njega Suzana Pardačer. Ipak, izdvojio je sretnu dobitnicu Suzanu sa Made by Suzana.
Čestitam, Suzana, dogovorimo još par detalja preko maila, pa idem na poštu kad stane ovaj kijamet (kod nas u Splitu se ne izlazi iz kuće ako pada kiša, nedajbože snijeg, puše bura, puše jugo ili je prejako sunce.) Svima ostalima puno hvala na sudjelovanju i riječima podrške, bit će još giveawaya i swapova.

Možda se kroz neko vrijeme budem htjela riješiti nekih kapa, recimio. Izgleda da sam razvila određenu ovisnost o kapama. Već neko vrijeme ih štancam, ali nikako da ih poslikam pod nekom suvislom rasvjetom. Blic mi jako promijeni boju vune i ne vide se neki detalji, pa mi je žao objavljivati slike koje nisu dostojne uratka (usta moja hvalite me).
Zasad ću se pohvaliti nečim što sam radila za moju kumicu, koja je poželila crnu beretku. Budući da to nisam nikad radila, prvo sam odabrala pattern koji se zove Easy beret.



Onda sam poželila napraviti još jednu malo zahtjevniju, pa sam uzela istu takvu vunu i otišla korak naprijed sa ovom Star crossed slouchy beret (Iskra, ako ti nije već stigla i želiš se iznenadit, nemoj dalje čitat). Mislim da sam u procesu nešto fulala na par mjesta, pa mi se kablovi ne kreću baš onako kako bi trebali, ali kako je ona cijela nekako šašava zaključila sam da to ne smeta. Ima baš neki lijep oblik i slatko izgleda kad se stavi na glavu, skoro razmišljam da ispletem sebi vrlo sličnu.




Iako je lijepa sama za sebe, ne mogu odolit a da je ne romantiziram još malo ovim crvenim ružuljkom. Jedno popodne sam uhvatila mot s tim frčkanim ružicama i onda ih šila od svih materijala koje sam našla, i sve slagala u jedan tanjur, da čekaju svoju namjenu.

No, eto. Djeco bit će još! (sram me stavit u jedan post sve kape koje sam naplela u zadnjih mjesec dana)

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails