Priznajem. Iako se pravim da je drugačije, najsretnija sam kad imam više planova nego što ih stignem ostvariti. Nema veze što neke stvari jednostavno neću stići, jer kad njih i maknem sa strane, opet ostane puno toga što zbilja uspijem napraviti.
Prije kojih mjesec dana krenula sam u ozbiljan projekt pletenja haljine/tunike za sebe od prefine vune koju mi je mama poslala iz Bugarske. Iako je to vjerojatno najveći komad koji sam dosad uzela plesti, prilično je brzo išlo, ali što sam išla dalje, to sam bila manje zadovoljna. Nekako mi se činilo da je preuska i da se, kad je probam, gubi njen šarm. Neke žene u takvim trenucima kažu „a dobro, smršavit ću“, ali bojim se da bi to u mom slučaju značilo da će me članovi obitelji prijaviti u neku kliniku, tako da mi nema druge nego kriviti haljinu.
Ne moram vam ni reći da nije lako odlučiti da ćete isparati 40cm ili 3 tjedna pletiva. Taj čas nisam bila uopće psihički spremna na to, pa sam samo ostavila čitavo pletivo sa strane, i bacila se na nešto drugo.
I dok sam mentalno žvakala ideju da je najpametnije vratiti se nazad, isplela sam skoro cijeli Bubamaronjin džemper – Building blocks
A kad sam već bila na rukavima, sjetila sam se jedne kolegice koju su u zadnje vrijeme ozbiljno izmučile zubobolja i viroza, a kojoj sam davno obećala isplesti džemperić za psića. Pa sam se na pola dječjeg, bacila i na jedan pseći džemper, da je razveselim.
Nekad baš volim imati više različitih projekata, da mogu skakati s jednog na drugi. A dok pletem ova tri, misli su mi već na ostalim stvarima koje želim isplesti tokom slijedećih par mjeseci:
Grijače za ruke Foliage lace mitts
Wurm kapu i šal za zimovanje za sebe
Neki veseli šal za Bubamaronju, još nisam odlučila koji ni od čega
Još davno sam zaključila da moram tati isplesti kapu, I'm thinking ovu, a i mami obećah beretku prošle godine, lista kandidata je poveća
Jedan prsluk za sebe, najvjerojatnije Bramblewood
I moj osobni favorit, Levenwick, prvi džemper za koji sam voljna platiti pattern, imam već i vunu u pripremi
Realno?
Je li to uopće bitno?
Edit: ovaj je post stajao u pričuvi dok ne uslikam sva ta pletiva u radu, ali fotografski bogovi mi nisu ovaj put bili naklonjeni, pa ga ipak objavljujem usuho.
četvrtak, studenoga 24, 2011
četvrtak, studenoga 17, 2011
Kako isplesti bolero ili vestu iz jednog komada
Već se neko vrijeme penalim da napravim upute na hrvatskom za „kako isplesti bolero/vestu“, što su riječi kojima relativno često ljudi nabasaju na moj blog. Između ostalog, htjela sam napisati te upute za moju dragu mamu, a jučer me mail jedne mame Zorice ponukao da to napokon napravim.
Dakle, iz mog malo iskustva pletenja odjevnih predmeta, mogu reći da mi je apsolutno najdraži način pletenje u jednom komadu, i to od gore prema dolje, dakle od vrata prema struku. To je vrlo jednostavan način da se dobije pravilno i uredno pletivo, a na isti način možete napraviti kratki bolero bez rukava, kratki bolero s dugim rukavima, ili vestu na kopčanje.
Početak je uvijek vrlo sličan, sve što vam treba su 4 spajalice i malo matematike.
S tim da ako pletete konkretan pattern, netko je već izračunao tu matematiku za vas. Za pronaći konkretan pattern na engleskom, najlakše je da se ulogirate na Ravelry, a druga opcija je da potražite neke od besplatnih uputa na Knittyju ili za dječja pletiva na Petite purls. Al ako hoćete baš na hrvatskom, evo kako.
Dakle, na početku postavite negdje oko 60 očica, ovisno o debljini vune i igala i širini koju želite oko vrata (to ćete morat malo isprobavat prema modelu koji radite)
E, ali. Broj očica koje postavite morat ćete kasnije podijeliti u 5 dijelova: dva komada prednjice, dva rukava i leđa. Računajte da za prednjice i rukave na početku postavite isti broj očica, otprilike 10, a ostatak ide za leđa (obično za leđa ide otprilike dvostruko nego za prednjicu i rukave, dakle u ovom slučaju 20).
Tako postavljene očice pletite 10ak redova u rebrastom bodu ili „sve pravo“, kako biste dobili rub koji se neće uvrtati.
Sad stupaju na red spajalice. Vani ljudi koriste i kupuju nešto što se zove stitch marker, a što se jednostavno stavi između očica na ključnim mjestima, da izbjegnete brojanje i uvijek znate gdje treba dodati ili oduzeti očicu, ili početi neki ukras. Meni za tu svrhu u pravilu služe obične uredske spajalice, jedino znaju biti premale za igle broj 6, ali njima dosad nisam plela džempere ili bolera.
Uglavnom, ispletite glatkim bodom 10 očica za prednjicu, stavite spajalicu, pa ispletite glatkim bodom 10 očica za rukav, stavite spajalicu, ispletite 20 očica za leđa, stavite spajalicu, ispletite opet 10 za rukav, stavite spajalicu, pa ispletite 10 očica za prednjicu. S tim da, ako pletete glatki bod, opet treba imati na umu to nesretno frčkanje pletiva, pa možete prvih i zadnjih 5 očica prednjice plesti sve pravo da to neutralizirate. Ostatak pletete red pravo, pa red krivo.
Redove krivo pletete normalno, spajalice samo prebacite da ostanu na istom mjestu. U redovima pravo dodajete po jednu očicu prije i poslije svake spajalice. Važno je da očice uvijek dodajete na zadnju i prvu pored spajalice, jer će se onda pravilno posložiti i stvoriti kose crte preko pletiva, kao na slici.
To nastavite raditi dok ne dobijete potrebnu širinu rukava, možete izmjeriti prema gornjem dijelu ruke željenog modela.
Kad ste postigli željenu širinu rukava, morat ćete izdvojiti rukave. U slijedećem pravo redu, ispletite prednjicu do spajalice bez dodavanja očica, maknite spajalicu, a očice koje će biti rukav prebacite na komadić vune na način koji sam opisala u ovom postu. Zatim postavite cca 4 očice (kao u prvom redu), te nastavite plesti leđa do spajalice (također bez dodavanja), dodajte opet 4 očice, na isti način prebacite budući rukav na komadić vune, pa ispletite prednjicu. Dakle, sad vam više ne trebaju spajalice, nema više dodavanja ni oduzimanja, samo pletete ravno prema dolje do dužine koju želite.
Kad ste ispleli glavni dio, treba se vratiti na one rukave. Za njih će vam trebati male igle za plesti u krug. Pažljivo pokupite sve očice s vune na igle, rasporedite ih pravilno i dodajte još 4 očice. Onda pletite u krug do duljine rukava koju želite, a ako želite prsluk bez rukava, ispletite samo nekoliko redova ruba. To ponovite i za drugi rukav.
Sad vam preostaje samo zašiti onaj odvojeni dio ispod pazuha (kako vam srce želi, jer se to baš ne vidi), uvući sve krajeve odrezane vune i vaš bolero/prsluk je spreman za nošenje.
Dakle, iz mog malo iskustva pletenja odjevnih predmeta, mogu reći da mi je apsolutno najdraži način pletenje u jednom komadu, i to od gore prema dolje, dakle od vrata prema struku. To je vrlo jednostavan način da se dobije pravilno i uredno pletivo, a na isti način možete napraviti kratki bolero bez rukava, kratki bolero s dugim rukavima, ili vestu na kopčanje.
Početak je uvijek vrlo sličan, sve što vam treba su 4 spajalice i malo matematike.
S tim da ako pletete konkretan pattern, netko je već izračunao tu matematiku za vas. Za pronaći konkretan pattern na engleskom, najlakše je da se ulogirate na Ravelry, a druga opcija je da potražite neke od besplatnih uputa na Knittyju ili za dječja pletiva na Petite purls. Al ako hoćete baš na hrvatskom, evo kako.
Dakle, na početku postavite negdje oko 60 očica, ovisno o debljini vune i igala i širini koju želite oko vrata (to ćete morat malo isprobavat prema modelu koji radite)
E, ali. Broj očica koje postavite morat ćete kasnije podijeliti u 5 dijelova: dva komada prednjice, dva rukava i leđa. Računajte da za prednjice i rukave na početku postavite isti broj očica, otprilike 10, a ostatak ide za leđa (obično za leđa ide otprilike dvostruko nego za prednjicu i rukave, dakle u ovom slučaju 20).
Tako postavljene očice pletite 10ak redova u rebrastom bodu ili „sve pravo“, kako biste dobili rub koji se neće uvrtati.
Sad stupaju na red spajalice. Vani ljudi koriste i kupuju nešto što se zove stitch marker, a što se jednostavno stavi između očica na ključnim mjestima, da izbjegnete brojanje i uvijek znate gdje treba dodati ili oduzeti očicu, ili početi neki ukras. Meni za tu svrhu u pravilu služe obične uredske spajalice, jedino znaju biti premale za igle broj 6, ali njima dosad nisam plela džempere ili bolera.
Uglavnom, ispletite glatkim bodom 10 očica za prednjicu, stavite spajalicu, pa ispletite glatkim bodom 10 očica za rukav, stavite spajalicu, ispletite 20 očica za leđa, stavite spajalicu, ispletite opet 10 za rukav, stavite spajalicu, pa ispletite 10 očica za prednjicu. S tim da, ako pletete glatki bod, opet treba imati na umu to nesretno frčkanje pletiva, pa možete prvih i zadnjih 5 očica prednjice plesti sve pravo da to neutralizirate. Ostatak pletete red pravo, pa red krivo.
Redove krivo pletete normalno, spajalice samo prebacite da ostanu na istom mjestu. U redovima pravo dodajete po jednu očicu prije i poslije svake spajalice. Važno je da očice uvijek dodajete na zadnju i prvu pored spajalice, jer će se onda pravilno posložiti i stvoriti kose crte preko pletiva, kao na slici.
To nastavite raditi dok ne dobijete potrebnu širinu rukava, možete izmjeriti prema gornjem dijelu ruke željenog modela.
Kad ste postigli željenu širinu rukava, morat ćete izdvojiti rukave. U slijedećem pravo redu, ispletite prednjicu do spajalice bez dodavanja očica, maknite spajalicu, a očice koje će biti rukav prebacite na komadić vune na način koji sam opisala u ovom postu. Zatim postavite cca 4 očice (kao u prvom redu), te nastavite plesti leđa do spajalice (također bez dodavanja), dodajte opet 4 očice, na isti način prebacite budući rukav na komadić vune, pa ispletite prednjicu. Dakle, sad vam više ne trebaju spajalice, nema više dodavanja ni oduzimanja, samo pletete ravno prema dolje do dužine koju želite.
Kad ste ispleli glavni dio, treba se vratiti na one rukave. Za njih će vam trebati male igle za plesti u krug. Pažljivo pokupite sve očice s vune na igle, rasporedite ih pravilno i dodajte još 4 očice. Onda pletite u krug do duljine rukava koju želite, a ako želite prsluk bez rukava, ispletite samo nekoliko redova ruba. To ponovite i za drugi rukav.
Sad vam preostaje samo zašiti onaj odvojeni dio ispod pazuha (kako vam srce želi, jer se to baš ne vidi), uvući sve krajeve odrezane vune i vaš bolero/prsluk je spreman za nošenje.
četvrtak, studenoga 10, 2011
Bolje od sirupa
Ovo sam ljeto stvarno vrijedno plela veće projekte nego ikad dosad, i ne znam zašto točno mi je toliko teško uslikat ih i objavit na netu.
Bubamaronji sam isplela Oh-oh hoodie, moj prvi dječji džemper i prvi džemper koji uključuje više šivanja od onih rupa pod pazuhom. Ovaj sam mu vikend napokon pozavršavala sve krajeve, oprala ga i sinoć navukla Bubamaronji za fotosešn.
Slikavanje dvogodišnjaka specifičan je posao. Pogotovo zimi, kad nema dovoljno svjetla za slikanje bez blica, pa svako slikanje traje malo duže, i nikad ne znaš kakvu ćeš facu u konačnici naći na fotografiji nakon izlaganja velikom bljesku. Dodajte tome faktor dvogodišnjaka zvanog Eustahije Brzić i budite sretni ako se uopće nalazi u kadru.
Ipak, ispada da je taj mali rođeni fotomodel, u smislu da pozira ko da je Ljupka Gojić.
Nazad na džemper. Bilo je više stvari koje sam na ovom projektu probala po prvi put. Koliko se sjećam, applied I-cord i mattress stitch šivanje su bili najveći proboji (došla sam do stadija u pletenju kad gotovo ništa što radim ne znam opisati na hrvatskom). Mattress stitch je apsolutno odličan, iako ni on ne pomaže kad pletiva koja se spajaju idu u različitom smijeru. Svejedno, ako sam išta naučila iz ovog projekta, to je da preferiram džempere koji se pletu u jednom komadu, bilo od gore prema dolje ili obrnuto.
Imam par zamjerki, kao kako se kapuljača uporno frčka i ne vidi najbolje taj I-cord oko kojeg sam se dobro pomučila, dok se kod rupa za džepove vidi i previše, i općenito bih voljela da sam napravila taj džep malo većim. Ali, vuna kojom sam radila je takvo utjelovljenje mekanosti i topline, fina stopostotna merino vuna (kad je mokra, i miriše malo na to rumunjsko stado ovaca iz kojeg dolazi), da nadoknađuje sve nesavršenosti. Bubamaronja ga obožava, a ja se nadam da će nam ovaj džemper satkan od runa rumunjskih ovaca i majčine ljubavi pomoći da smanjimo učestalost prehlada ove jeseni, jer nismo baš najbolje počeli.
Bubamaronji sam isplela Oh-oh hoodie, moj prvi dječji džemper i prvi džemper koji uključuje više šivanja od onih rupa pod pazuhom. Ovaj sam mu vikend napokon pozavršavala sve krajeve, oprala ga i sinoć navukla Bubamaronji za fotosešn.
Slikavanje dvogodišnjaka specifičan je posao. Pogotovo zimi, kad nema dovoljno svjetla za slikanje bez blica, pa svako slikanje traje malo duže, i nikad ne znaš kakvu ćeš facu u konačnici naći na fotografiji nakon izlaganja velikom bljesku. Dodajte tome faktor dvogodišnjaka zvanog Eustahije Brzić i budite sretni ako se uopće nalazi u kadru.
Ipak, ispada da je taj mali rođeni fotomodel, u smislu da pozira ko da je Ljupka Gojić.
Nazad na džemper. Bilo je više stvari koje sam na ovom projektu probala po prvi put. Koliko se sjećam, applied I-cord i mattress stitch šivanje su bili najveći proboji (došla sam do stadija u pletenju kad gotovo ništa što radim ne znam opisati na hrvatskom). Mattress stitch je apsolutno odličan, iako ni on ne pomaže kad pletiva koja se spajaju idu u različitom smijeru. Svejedno, ako sam išta naučila iz ovog projekta, to je da preferiram džempere koji se pletu u jednom komadu, bilo od gore prema dolje ili obrnuto.
Imam par zamjerki, kao kako se kapuljača uporno frčka i ne vidi najbolje taj I-cord oko kojeg sam se dobro pomučila, dok se kod rupa za džepove vidi i previše, i općenito bih voljela da sam napravila taj džep malo većim. Ali, vuna kojom sam radila je takvo utjelovljenje mekanosti i topline, fina stopostotna merino vuna (kad je mokra, i miriše malo na to rumunjsko stado ovaca iz kojeg dolazi), da nadoknađuje sve nesavršenosti. Bubamaronja ga obožava, a ja se nadam da će nam ovaj džemper satkan od runa rumunjskih ovaca i majčine ljubavi pomoći da smanjimo učestalost prehlada ove jeseni, jer nismo baš najbolje počeli.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
LinkWithin
