Slučajni cvjetići

Neki dan sam išla nešto potražit u podrum. Ne sjećam se ni šta sam tražila, ali desila se ona tipična situacija kad tražiš jednu stvar, a nađeš sasvim druge tri.
Tako sam ugledala kako iz jedne kutije viri materijal koji me odmah zarobio. Radi se o kutiji s ostacima materijala iz vremena kad je moj tata šio nekakve ljetne haljine i bluze, i po kojoj sam već zimus kopala tražeći zgodne materijale za cvjetiće. Tad sam ovaj preskočila vjerojatno zato što je TAKO. LJETNI.
Izvukla sam odmah par komadića i krenula mozgati šta da radim. Nakon nekoliko pokušaja, njuškanja i proučavanja jednog cvjetića kojeg sam kupila kod Izzy ove zime, napokon sam smozgala kako napravit onakve cvjetiće s laticama (znam što mislite! Bila sam na youtube, naravno. Pronašla sam „samo“ tutorijale za one rosette, paljene organza cvjetiće, yo-yo cvjetiće i one kao karanfile, a od ovih latičastih samo one sa šiljastim laticama, koji mi se baš ne sviđaju. Nigdje onog što sam htjela. Morat ću ga ja snimit... haha, NOT).
Uglavnom, krajnji rezultat je ovaj cvjetić koji se naselio na mali crveni rajf i već sa mnom obišao šire područje Splita. Malo sam ga razveselila komadićem čipke i dugmićem na malu crvenu bubamaricu.

Kad smo kod njih, Bubamarcu se totalno svidjelo što sam jučer zalijepila za te cvjetiće (jer, znate kako to ide, vjerojatno nitko nikad nije napravio JEDAN cvjetić). Kad bih izrezala materijal u krugove, on bi ih uzeo i sve slagao na stolu jedan pored drugog. Probala sam mu podvaliti one nepravilne ostatke materijala, ali nije se dao, tako da sam na kraju jednostavno rezala više krugova – neke za mene, neke za njega.

Lidija ili nikad ne reci nikad

Uspjela sam! Isplesti, oprati, dovršiti, obući i uslikati svoju prvu končanu majicu! Tadaaaaaaaaaaaaa!
I ne samo to, već je i nošena dva puta i zamrljana jednom: netko je prislonio svoj mali čokoladni prstić dok sam ga nosila.

Radila sam neku verziju malo manju od najmanje, i zaboravila sam je proširiti na donjem dijelu rupičastog uzorka, tako da sam napravila dosta užu verziju od originalne. Meni to ustvari odgovara, a i imala sam na umu nešto što sam pročitala u komentarima na jednom blogu „careful with cotton, it has a tendency to grow and grow and grow“.

Druga promjena koju sam ubacila je da nisam kukičala vezicu na vrhu u boji majice, nego sam provukla modru satensku trakicu. Ideja je bila da mogu mijenjati trakicu po onome uz što majicu kombiniram. To me podsjetilo na jednu moju dragu profesoricu s faksa, koja je imala kaiše za sat u više boja, pa ih je mijenjala prema odjevnoj kombinaciji tog dana.

Uglavnom, evo, probila sam led i ispada da ipak nisam osoba koja nikako ne može plesti ljeti. Već sam se bacila na sljedeći končani projekt.


Edit: Zaboravila sam napomenuti da je i suknja na slikama ručni rad. Ne moj, doduše. Šila ju je moja teta prije kojih 30 godina, a ja je već pet godina nosim s veseljem svako lito.
Najbolje mi je što je ubacila čipku na dva mjesta jer nije imala novaca za dovoljno materijala, a mama joj ne bi dala da nosi suknju da je bila prekratka. Meni je sad ta čipka najbolji dio.