ČAŠA ZA OLOVKE

Ovaj smo vikend išli na pir, i u nedjelju ujutro na stolu su me dočekali ostaci ukrasnog papira u kojeg smo umatali vjenčani poklon. Taj mi je papir baš prekrasan, i htjela sam nekako iskoristiti to malo što je ostalo, da uživam i ja u njemu, pa sam pronjuškala po kući što bih mogla preurediti. Naišla sam na ovu čašu za olovke:

Sad kad gledam sliku, ne izgleda loše ni ovako, ali meni nikad nije bila draga, a i nekako se ofucala i dosadila nam, tako da sam je mirne duše oblijepila. Papir sam lijepila ljepilom za decoupage samo sa donje strane (u biti, nanosila sam ga na čašu), a nisam ni mazala sve, nego samo početak i kraj te gornji i donji rub cijelom dužinom. Nekako sam zaključila da manje ljepila znači manje šansi da se nešto pokida, zgužva ili raskvasi, a papir je dovoljno čvrst da se sve moglo lijepo utegnuti. Evo rezultata: